Djeca u Bosni i Hercegovini sve ranije odrastaju uz ekrane pametnih telefona i tableta, koji su postali sastavni dio svakodnevice – u domovima, restoranima, automobilima i čekaonicama. Digitalni sadržaji često se pojavljuju i prije nego što dijete nauči čitati ili pisati, a roditelji se sve češće nalaze između praktičnosti i zabrinutosti zbog mogućih posljedica takvog načina odrastanja.
Stručnjaci upozoravaju da djeca sve teže funkcioniraju bez stalne digitalne stimulacije, da im je san kraći i isprekidaniji te da se smanjuje vrijeme provedeno u kretanju, igri i neposrednoj komunikaciji. Ono što se godinama smatralo bezazlenom navikom, danas se, potkrijepljeno znanstvenim dokazima, sve češće prepoznaje kao rizičan obrazac ponašanja.
Što pokazuju istraživanja
Niz znanstvenih istraživanja objavljenih tijekom 2025. godine, o kojima piše i Washington Post, donosi jasnije zaključke o povezanosti ranog i intenzivnog korištenja pametnih telefona s razvojnim i zdravstvenim poteškoćama kod djece i adolescenata. Jedno od najopsežnijih istraživanja proveo je dječji psihijatar Ran Barzilay sa Sveučilišta u Pennsylvaniji, analizirajući podatke više od 10.500 djece u 21 istraživačkom centru u Sjedinjenim Američkim Državama.
Rezultati pokazuju da čak i razlika od jedne godine u dobi dobivanja prvog pametnog telefona može imati mjerljive posljedice. Djeca koja su telefon dobila s 12 godina imala su veći rizik od poremećaja sna i problema s tjelesnom težinom u odnosu na onu koja su ga dobila godinu dana kasnije. Prema Barzilayu, negativni učinci ne pojavljuju se naglo, već se postupno razvijaju i prate dijete kroz adolescenciju.
Slične zaključke donose i dugoročne studije razvoja mozga i kognitivnih sposobnosti. Analize pokazuju da djeca koja intenzivnije koriste društvene mreže s vremenom ostvaruju slabije rezultate u zadacima koji zahtijevaju koncentraciju, pamćenje i razumijevanje pročitanog. Iako su razlike isprva suptilne, s godinama se pretvaraju u vidljiv pad školskog uspjeha.
Znanstvenici naglašavaju da problem nije isključivo u količini vremena provedenog pred ekranima, nego i u načinu korištenja. Posebno su rizični obrasci nalik ovisnosti, poput stalne potrebe za provjeravanjem sadržaja, osjećaja nemira bez telefona i nemogućnosti samokontrole. Kod takvih adolescenata zabilježen je veći porast depresivnih i anksioznih simptoma, kao i povećan rizik od suicidalnih misli.
Potreba za promišljenim pristupom
Zbog sve snažnijih dokaza, pitanje pametnih telefona sve se češće promatra kao javnozdravstveni izazov, a ne samo kao privatna roditeljska odluka. Stručnjaci ističu da rješenje ne leži u potpunim zabranama, već u promišljenom i postupnom uvođenju tehnologije u dječju svakodnevicu.
Barzilay naglašava da se roditelji ne bi trebali osjećati krivima zbog ranijih odluka, jer se o dugoročnim posljedicama ranije znalo znatno manje. Danas, upozorava, postoje jasniji podaci koji mogu pomoći u donošenju informiranijih odluka. Zaključak stručnjaka je da tehnologija neće nestati, ali način na koji se uvodi u djetinjstvo može imati dugoročne posljedice na zdravlje, razvoj i dobrobit djece.