Početkom rujna 2025. godine Ruskinja Larisa Osmančević požalila se na svom Facebook nalogu da ruske vlasti ne vode dovoljno računa o nestalim vojnicima na ukrajinskom ratištu, piše Detektor.
Ona tada nije znala da je njen muž Hadžo Osmančević poginuo četiri mjeseca ranije. Za tim informacijama je tragala narednih pet mjeseci. “Molim za pomoć u pronalasku mog supruga Osmančević Hadže, državljanina Bosne i Hercegovine, kao i državljanina Rusije, koji je nestao u specijalnoj vojnoj operaciji 24. travnja 25. godine”, napisala je tada Larisa na Facebooku.
“Specijalna vojna operacija“, kako ju je nazvala, odnosi se na invaziju Rusije na Ukrajinu, koja je započela u veljači 2022. godine, a taj naziv koristi službena Moskva, koja pokušava da opravda ničim izazvanu agresiju na susjednu državu.
Imao rusko državljanstvo
Detektor je kroz razgovor s obitelji i objave na društvenim mrežama rekonstruirao period od nekoliko mjeseci, tokom kojih se 56-godišnji Osmančević iz BiH pridružio ruskoj vojsci, vodio kao nestao, do trenutka kada je potvrđena njegova smrt. On je, kako se vidi iz jedne od objava njegove žene, imao državljanstva i BiH i Rusije.
Prema podacima koje je Detektor prikupio, Osmančević je iz Busovače, a u Rusiji je radio na održavanju liftova. Njegov rođak Ferid Osmančević ispričao je za Detektor da se Hadžo Osmančević davno preselio u Zenicu i da su se mještani iznenadili kada su nedavno čuli vijest o njegovoj pogibiji.
Nije mu prvo ratno iskustvo
Kako je naveo, ovo mu nije bilo prvo ratno iskustvo. “Bio je pripadnik Armije BiH ovdje i ne znam što ga je ponukalo da tamo ode”, objasnio je Ferid Osmančević. Na jednoj od fotografija, koje je Larisa objavila 5. travnja, vide se njen maloljetni sin i muž, za koga je napisala da se pridružuje “specijalnoj vojnoj operaciji”. Istog dana objavila je video u kojem se vidi grupa ljudi koja ispraća bijeli kombi s regrutima.
Detektor je geolocirao mjesto gdje je snimljen video i utvrdio da je riječ o Uredu za vojnu regrutaciju u Lenjinovoj ulici u ruskom gradu Tyumenu, u središnjoj Rusiji.
Na snimku se vidi kako Hadžo Osmančević u vojnoj opremi sjedi pored prozora, dok njegova supruga i sin naslanjaju ruku preko stakla na njegovu, dok im on govori da će sve biti uredu. Kako se vidi u komentarima ispod snimka, na pitanje gdje je njen muž otišao, Larisa potvrđuje da je otišao u rat protiv Ukrajine. U drugom komentaru dodaje da se dogodio nepromišljen potez te da ga čeka da se “vrati živ”, bez preciziranja o kakvom potezu je riječ.
Supruga nije odgovorila na poruke
Detektor ju je pokušao kontaktirati preko Facebooka, ali ona nije odgovorila na poruku do objave ovog teksta. Početkom rujna, u novoj objavi Osmančević je podijelila fotografije ruskih vojnika za kojima se traga, među njima i svog supruga, i zatražila pomoć u njegovom pronalasku. “Nema evakuacije niti potrage za nestalim vojnicima!”, napisala je.
U toj objavi, međutim, otkrila je novi detalj. Na samom početku napisala je “VČ 42600”. Detektor je utvrdio da je riječ o vojnoj postrojbi 42600 koja se bori u Donjecku i koja je dio Južnog vojnog okruga Oružanih snaga Rusije.
Postrojba je u rujnu 2024. godine došla u fokus medija, nakon što se saznalo da su dva njena zapovjednika mučila vojnike držeći ih u kavezima, kao vid mučenja zbog odbijanja da sudjeluju u smrtonosnim napadima i kako bi iznudili plaće i naknade za povrede. U travnju 2025. grupa od devet vojnika 110. motorizirane brigade jedinice 42600 požalila se u videu da su u beznadnoj situaciji.
Iskustva njegove grupe
“Smatraju nas potrošnom robom. Dok smo bili u prostorijama postrojbe, bili smo tučeni, maltretirani i zastrašivani”, ispričali su i zatražili istragu svoje postrojbe. Dodali su da su njihova pješačka vozila bila uništena prije nego što su stigli. “Nema pomoći. Poslani smo u sigurnu smrt. Nemamo čak ni mape za snalaženje na terenu”, dodali su. Vojnici su poručili i da su spremni svjedočiti pred Istražnim komitetom i Vojnim tužiteljstvom Ruske Federacije, te su tražili da se njihova žalba smatra službenim zahtjevom Tužiteljstvu Rusije.
Larisa Osmančević je svoju potragu za mužem nastavila i u Telegram grupama u kojima supruge vojnika razmjenjuju informacije.
Ubijen u travnju
U jednoj od objava, 13. rujna 2025., ona je napisala da je saznala da je njen muž ubijen 24. travnja, u prvoj svojoj borbi, 19 dana nakon što ga je ispratila u bijelom kombiju.
Krajem rujna Larisa Osmančević objavila je fotografiju s groblja. Na njoj se vide zastave Rusije i BiH, koje stoje pored slike njenog supruga uz opis: “Moj muž je poginuo u Ukrajini za Rusiju.”
U pratećem videu se vidi da je Hadžo Osmančević ukopan uz vojne počasti. Među posljednjim sadržajima koje je objavila bio je i video u kojem Osmančević s fronta razgovara kamerom sa suprugom i sinom, a njegova žena je u opisu napisala: “Oprosti mi za sve, mužu moj!!! Uvijek ću te voljeti i pamtiti!!”
Osmančevićeva sestra Mulija Delalić rekla je za Detektor da ne zna kako je on poginuo i da se nisu dugo čuli, naročito od kada je otišao u rat. Objasnila je da je on otišao prije 15-ak godina i da su se čuli s vremena na vrijeme, te da su se viđali kada je on dolazio na odmor u BiH.
“U njegovu glavu nitko nije mogao ući”
Kaže da “u njegovu glavu nitko nije mogao ući i njegovo razmišljanje” i da je najviše boli što se nisu dugo čuli i vidjeli i što njenog brata više nema. “Žao je tuđina, a kamoli svog. Da Bog da se nije dogodilo. Od Boga mu je tako suđeno i nema tu priče”, rekla je Delalić.
Nesib Hukić je srednjoškolski prijatelj Osmančevića, a za Detektor je objasnio da je otišao u Rusiju za poslom i da je prisilno mobiliziran jer je imao rusko državljanstvo početkom invazije na Ukrajinu. Nakon mobilizacije čuli su se jednom, dok je Osmančević bio na crti. Kao ratnom vojnom invalidu iz prethodnog ratnog iskustva tijekom rata u BiH, nije mu bilo svejedno biti ponovno na frontu, ispričao mu je Osmančević.
“Što će reći, rat k’o rat. Gledao da se isčupa ako može, i to je to”, ispričao je Hukić. Dodao je da je ubrzo saznao da je Osmančević poginuo s trojicom vojnika od rakete koja je pala među njih i da mu je to javila supruga Larisa, čiji kontakt nije bio voljan podijeliti.
Od supruge je saznao i da je Osmančević bio pripadnik 110. motorizirane pješačke brigade koja je locirana u Donjecku. Iste na koju se požalila grupa od devet vojnika nekoliko dana prije nego što će se on pridružiti postrojbi.
