U tišini i dostojanstvu, ispred spomen-obilježja u Križančevom Selu, večeras je održana molitva i paljenje svijeća uoči obilježavanja 31. obljetnice stradanja. Među okupljenima, s upaljenom svijećom u ruci i molitvom u mislima, bila je i Marija, koja se prisjetila tragične sudbine svog djeda, jednog od mnogih koji su život položili u krvavim danima prosinca 1993. godine.
“Imala sam samo četiri godine kada su mi ubili djeda. Bio je ranjen u nogu i odvezli su ga u bolnicu, no unatoč boli rekao je: ‘Ne mogu ležati ovdje, ostala su mi dva sina.’ Krenuo je natrag, tražeći svoje sinove, ne znajući da su pripadnici Armije BiH već napredovali. Zarobili su ga i ubili,” prisjeća se Marija s tugom u očima. “Došla sam večeras da se pomolim za njega, za sve branitelje i civile koji su stradali.”
Molitva i svjetlost svijeća osvijetlile su ulicu 22. prosinac, podsjećajući na bol i gubitke, ali i na snagu zajedništva i sjećanja koje ne blijedi. Križančevo Selo simbol je hrabrosti i žrtve – mjesto gdje su život izgubila 64 Hrvata, civila i branitelja.
Sutra, na dan obljetnice, u filijalnoj crkvi sv. Leopolda u Dubravici održat će se sveta misa s početkom u 11 sati, nakon koje će uslijediti polaganje vijenaca i paljenje svijeća na spomen-obilježju.
Kao i svake godine, Križančevo Selo ostaje neizbrisiv podsjetnik na tragične gubitke, ali i na neprekinutu povezanost zajednice koja čuva uspomene na svoje heroje.
Ovako su se mladi Hrvati Središnje Bosne borili u Križančevom selu
