Jedan od najstarijih katoličkih blagdana povezuje evanđeoski događaj, duboku simboliku i bogatu narodnu tradiciju
Blagdan Sveta tri kralja, odnosno Bogojavljenje, ubraja se među najstarije katoličke blagdane. Njegovo je središnje značenje objava Isusa Krista svim narodima, što se temelji na događajima opisanima u Evanđelju po Mateju.
Prema evanđeoskom izvještaju, tri mudraca s Istoka, vođena betlehemskom zvijezdom, dolaze u Jeruzalem kako bi se poklonila novorođenom Isusu. U Svetom pismu stoji:
„Kad se Isus rodio u Betlehemu Judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: ‘Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.’“ (Mt 2,1–2)
Zanimljivo je da evanđelist Matej ne koristi izraz “kraljevi”, nego “mudraci”. U grčkome izvorniku upotrijebljen je pojam „magos“, koji može označavati mudraca, učenjaka, svećenika, zvjezdoznanca ili astrologa. Smatra se kako su upravo zvjezdoznanci došli u dodir sa židovskim mesijanskim očekivanjima, iako njihovo točno podrijetlo nije poznato. Povjesničari pretpostavljaju da su mogli potjecati iz Arabije, Mezopotamije, pa čak i Indije.
U Svetom pismu ne spominje se njihov broj, niti se navode imena Gašpar, Melkior i Baltazar, koja su nastala kasnije u crkvenoj predaji. Nazivanje mudraca kraljevima često se povezuje s proročanstvom proroka Izaije:
„K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja.“ (Iz 60,3)
U kršćanskoj simbolici tri kralja predstavljaju poganske narode kojima se Bog objavljuje, potvrđujući da je Krist Spasitelj svih ljudi, bez obzira na podrijetlo ili kulturu.
U ikonografiji se mudraci često prikazuju kao mladić, zreo muškarac i starac, čime simboliziraju različita životna razdoblja, ali i tri tada poznata kontinenta: Melkior Europu, Baltazar Afriku, a Gašpar Aziju. Njihova imena nose snažnu poruku – Melkior znači „kralj svjetla“, Baltazar „Bog štiti njegov život“, dok Gašpar označava „čuvara blaga“.
Posebno značenje imaju i darovi koje su prinijeli Isusu. Prema tumačenju crkvenih otaca, koje se pripisuje Origenu, zlato označava Krista kao Kralja, tamjan njegovu božansku narav, dok mirta (smirna) upućuje na njegovu ljudsku narav i buduću patnju.
Predaja govori da su relikvije triju kraljeva, nakon što ih je pronašla sveta Jelena Križarica, prenesene iz Carigrada u Milano, a potom u Köln, gdje se i danas čuvaju u glasovitoj katedrali. Prema pučkoj pobožnosti, Melkior je zaštitnik putnika i mladih, dok se Baltazaru pripisuje zaštita oboljelih od epilepsije.
U hrvatskim krajevima Bogojavljenje je obilježeno i bogatom narodnom tradicijom. Jedan od najraširenijih običaja jest blagoslov vode, zbog čega se blagdan u nekim krajevima naziva i Vodokršće. Blagoslovljena voda nosila se u domove, a domaćin bi njome poškropio kuću, polja, vinograde i stoku, zazivajući Božju zaštitu za nadolazeću godinu.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj bio je raširen običaj tzv. „križeca“, odnosno blagoslova kuće od strane svećenika. Cijela bi se obitelj okupila, kuća se temeljito čistila, a nakon blagoslova svećenik bi bio počašćen jelom, pićem i darom – nekada hranom, a danas najčešće novcem.
Bogojavljenje tako i danas ostaje blagdan vjere, objave i zajedništva, koji povezuje biblijsku poruku s bogatom duhovnom i kulturnom baštinom.