Počinje korizma, vrijeme priprave za Uskrs. Hodimo kroz 40 dana s Isusom na Njegovom putu prema muci, smrti i konačnom uskrsnuću.
Ovih se dana pitamo čega ćemo se odreći, možda slatka, cigareta, nekih drugih poroka i slično. A ne pitamo se trebamo li se odreći mrzovolja, svađa, sebičnosti. Ovoga se trebamo odreći a ne jela, pića. Trebamo se odreći grijeha. Trebali bismo biti uz one potrebne, one koji su na rubu i odbačeni od svih, one kojima je korizma svaki dan u njihovim životima. Trebamo obići one koji su prikovani za svoje bolesničke krevete. Donijeti ljubav, osmijeh, zagrljaj gore navedenima. Trebamo sve ovo donijeti i onima s kojima nismo u dobrim odnosima, svojim bližnjima.
Čega se ne bismo trebali odreći kroz ovu Korizmu? Ne bismo se trebali odreći svoga križa, bolesti, žalosti, neuspjeha, ne bismo se trebali odreći onoga što nas boli i tišti. Trebamo prihvatiti svaki svoj križ, trebamo prihvatiti sebe i svoje bližnje. Isus nam treba biti primjer prihvaćanja muke, On je prihvatio svoj križ i nosio ga do kraja, bio je poslušan Očevoj volji do smrti na križu. I naš je Kralj padao pod križem ali je i svaki put ustao, ustanimo i mi pod našim teretima uz Njegovu pomoć. Budimo spremni i umrijeti za ono što vrijedi, jer tek kad umremo rađamo se na novi život. Tko izgubi svoj život za bližnjega, tko izgubi svoj život na ovome svijetu sačuvat će ga za život na nebesima.
Tekst i fotografija preuzeti od bogoslova fra Mile Belje
