
Tradicionalno, zanimljivo, moglo bi se reći, i jedinstveno natjecanje na ovim prostorima organizirano je sinoć u prepunom restoranu motela “Ski Mići” na Busovačkoj planini (Busovačke staje op. a.) na nadmorskoj visini od 1600 i nešto više metara.
Odmah treba reći da je natjecanje održano u posebnom “zimskom sportu”, u izboru najbolje i najkvalitetnije kobasice, rakije šljivovice i viljemovke (kruške). Natjecali su se majstori (amateri), njih više od 60, specijalisti za izradu i sušenje kobasice te proizvođači ovih vrsta rakija.
Za sva tri segmenta natjecanja najbolje je birao stručni žiri. Sastavljen je bio od rakijopija i specijalista za “tamanjenje” kobasica (ističe se kako je to, kobasica i rakija, Bogom dana kombinacija u ovim zimskim danima) u lijepom, ugodnom, vrhunskom motelu “Ski Mići” koji je vlasništvo uglednog Busovljaka Miroslava Mičija Šafradina.
Imali su članovi žirija težak (ali i ugodan) zadatak izabrati i nagraditi po trojicu najuspješnijih proizvođača kobasica i popularnih rakija s područja Busovače, Viteza, Kiseljaka, Fojnice…
Kažu kako je bilo vrhunsko ozračje podgrijavano maliganima i ukusnim kobasicama, natjecatelji su imali i svoje navijače, a ocjenjivački sud je pošteno (kao i inače kada su suci u pitanju u bilo kojoj oblasti života i rada) birao i izabrao najbolje.
Bilo je, neki tvrde, negodovanja nezadovoljnih odlukama sudaca, ali mnogo više burnog pljeska i odobravanja i za suce i rakije i kobasice i natjecatelje… A sve je, kako i priliči ozbiljnim ljudima, uglavnom poznanicima i prijateljima, bilo u najboljem redu – veselo, uz kvalitetnu trpezu (kobasice u prvom planu) i izbor pića (“Oj rakijo, rako, ja te volim jako…”) i glazbu uživo.
Zadovoljni su bili, prije svih, pobjednici… Najbolju šljivovicu napravio je Miroslav Bošnjak Ćiro, drugo mjesto pripalo je Mariju Topaloviću, a treće Marijanu Katavi. Najbolju rakiju viljamovku napravio je Nenad Remić, drugo mjesto pripalo je Nikici Pecirepu, a treće Miroslavu Bošnjaku Ćiri. Kada su u pitanju kobasice, najbolju je pripremio Ivan Matić. Druga najbolja je Marija Topalovića, a treća Kristijana Kajića.
Slavlje (poneko tugovanje) i veselje trajali su doslovno do ranih jutarnjih sati, a dio ugođaja s Busovačke planine prenesen je i u gradske kafiće. Čestitke pobjednicima… 













