Busovača ovih dana živi u znaku svoga 654. rođendana. Dan općine obilježava se nizom kulturnih, sportskih i zabavnih sadržaja: turnirima, planinarskim pohodima, kulturnim festivalima, a središnje mjesto u programu zauzima večerašnji veliki javni koncert grupe Valentino na platou ispred Općine Busovača. Početak je predviđen za 21:00, a organizator je udruga Amfiteatar i Festival kulture Busovača 2025.
U ponedjeljak će biti održana i Svečana sjednica Općinskog vijeća Busovača, na kojoj će se podsjetiti na povijest i razvoj ove općine, ali i najaviti novi planovi.
O nastanku imena Busovača postoje pisani dokumenti, ali i brojne legende te narodne predaje. U monografiji Busovača iz 1971. godine navodi se da je Gustav Thoemmel, na temelju Teodozijeve ploče iz IV. stoljeća, zaključio da je Busovača rimsko naselje Baloja, kroz koje je prolazila rimska cesta od Siska do Solina. Legende o podrijetlu imena Busovača su mnogobrojne i uglavnom vezane uz podvige junaka narodnih pjesama. Tako primjerice postoji predaja da je konj Vuka Jajčanina skočio s brda Hum u Busovaču te pri tome izvalio bus sa zemljom i travom. Etimološki, ime se najčešće dovodi u vezu s riječju bus u navedenom značenju ili s glagolom busovati (oglašavati), čime se naglašava značaj Busovače kao mjesta na važnom prometnom pravcu.
U pisanim dokumentima Busovača se prvi put spominje 16. kolovoza 1371. godine, kada je trgovac Gojko Čepić iz Busovače prodao Mlećaninu Johanu Rombaldu Bonu 30 milijarija (15 tona) željeza. Taj se dokument čuva u Dubrovačkom arhivu. Ipak, povijest Busovače kao značajnog naselja daleko je starija, iako nije sačuvano mnogo materijalnih ostataka. Naseljavanje ovog područja zabilježeno je još u neolitu, što potvrđuju grobovi starih Ilira u dolini rijeke Kozice te srebreni novac Apolonije pronađen na Kaoniku. Ostaci rimske kulture uključuju ruševine građevina u selu Polje, podzemnu grobnicu na brdu Borak, miljokaz na Kaoniku i druge nalaze. Slavensko stanovništvo doselilo se krajem VI. i početkom VII. stoljeća, dok se od X. do XII. stoljeća u širem području Sarajevsko-zeniške doline stvarala prva bosanska država. Iz tog razdoblja ostale su utvrde poput Medvjedgrada (Stari grad), Gradine, Kaštela i Huma, a brojne stećke nalazimo i u busovačkom kraju.
Busovača se spominje i u osmanskim dokumentima 1468. i 1480. godine, kada se vojska kralja Matijaša Korvina sukobila s Osmanlijama kod Busovače i Viteza. Tijekom osmanske vladavine u Busovači su podignute džamije, turbeta i druga zdanja. Zbog svog položaja na važnoj prometnici od Banje Luke preko Travnika do Sarajeva, Busovača je često bila poprište vojnih sukoba i buna.
Dolaskom Austro-Ugarske, 14. kolovoza 1878. godine, u Busovači je otvorena ratna bolnica i uspostavljena politička ispostava fojničkog kotara. U to doba grade se željeznička stanica Kaonik, šumska uprava, pošta i telegraf, katolička crkva i pučka škola.
U Kraljevini Jugoslaviji Busovača je imala status općine, a od 1939. godine ulazi u sastav Banovine Hrvatske. U Drugom svjetskom ratu bila je značajna zbog prometne veze prema Sarajevu, a na njezinom području djelovale su i partizanske postrojbe.
Devedesetih godina prošlog stoljeća Busovača ponovno postaje poprište ratnih zbivanja, a nakon potpisivanja mirovnog sporazuma 1994. godine kreće postupni oporavak i razvoj zahvaljujući privatnoj inicijativi lokalnih poduzetnika.
Busovača je kroz stoljeća bila mjesto gdje su se susretali franjevci i derviši, gdje se kovalo željezo, izrađivali najbolji mačevi, proizvodio duhan, ugljen i cigla. U njoj je Isak Samokovlija odlučio postati pisac, a priča iz Busovače Hankapretvorila se u jedan od prvih bosanskohercegovačkih filmova.
Busovača i danas priča – o svojim ljudima, pjesmama, teferičima i dječjoj graji. I kad šuti, ona govori – pričom o 654 godine zajedništva, osmijeha i poštenja. (Izvor teksta: Općina Busovača)
