Stoljećima prisutan katolički običaj i danas ima posebno mjesto u domovima.
Običaj sijanja božićne pšenice na blagdan sv. Lucije 13. prosinca duboko je ukorijenjen u katoličkoj tradiciji, i u svijetu i kod nas. Iznicala pšenica postavljena na stolu unosi u dom osjećaj života, nade i budućnosti, posebno u zimskom razdoblju.
Posuda i priprema
Posuda može biti bilo kakvog oblika, ali se najčešće koristi plitka okrugla zdjela ili dublji tanjur za juhu. Preporučuje se da nije dublja od pet centimetara.
Kada se sije pšenica?
Najčešće se sije na sv. Luciju (13. prosinca).
U nekim se obiteljima pšenica sije ranije, 8. prosinca, na blagdan Bezgrješnog Začeća, a ako do Lucije ne iznikne – tada se ponovno sije.
Kako se sije pšenica?
Najjednostavniji način koji se tradicionalno koristi jest bez zemlje:
- pšenica se stavi u posudu i prelije mlakom vodom,
- ostavi se da upije vodu (sat vremena ili dulje),
- kada nabubri, voda se ocijedi,
- posuda se drži na svjetlu i toplom mjestu,
- svakodnevno se ispire i ocjeđuje, bez zadržavanja vode na dnu.
Mjesto za svijeće
Odmah po sijanju potrebno je ostaviti prostor za tri male svijeće u rakijskim čašicama koje se tradicionalno umeću u pšenicu.
Ukrašavanje
Kada pšenica izraste, često se ukrašava vrpcom hrvatske trobojnice, koja služi i kao potpora da se pšenica ne savija.
Badnja večer
Na Badnju večer pšenica se dodatno uredi, postave se svijeće te se stavlja na stol gdje ostaje do Bogojavljenja / Tri kralja.
Kako je čuvati nakon Božića?
Nakon blagdana važno je ne pretjerivati sa zalijevanjem i ne držati je u toplim prostorijama kako pšenica ne bi požutjela.
- Oznake:
- božićna pšenica