Mlada Busovka i biblioterapeutkinja Irena Lukin kroz svoj javni istup otvorila je važno pitanje – jesmo li kao društvo spremni liječiti ratne posljedice. U razgovoru za grad-busovaca.com portal govori o generacijskom razumijevanju rata, društvenoj odgovornosti i poruci koja je snažno odjeknula u Bosni i Hercegovini.
Kako je nastajala poruka koju ste uputili javnosti?
Dugo sam promišljala o tome što izreći. Tijekom tog procesa nastajale su i brisale se brojne verzije teksta, jer bi se u trenutku kada bih smatrala da je sadržaj zaokružen uvijek pojavila spoznaja da još nisam izrekla ono ključno.
U kojoj mjeri mladi mogu razumjeti ratna iskustva?
S vremenom sam uvidjela da mi, pripadnici mlađih generacija, ne možemo u potpunosti razumjeti rat i ratne sukobe. Na toj sam spoznaji, zapravo, zahvalna jer ne bih željela da itko od nas ikada mora nositi teret kakav su nosili naši najbliži.
Postoji li prostor razumijevanja unatoč toj generacijskoj distanci?
Postoji, a očituje se u razumijevanju ratnih posljedica. Ne samo da ih možemo prepoznati, nego imamo i društvenu odgovornost pristupiti njihovu liječenju, ublažavanju te se s njima suočiti na odgovoran i sustavan način.
Kako biste opisali trenutačnu poziciju bosanskohercegovačkog društva?
Bosanskohercegovačko društvo danas se nalazi na prijelomnoj točki između prošlosti i budućnosti. Kada bi društvo u cjelini jasno prepoznalo razmjere ratnih posljedica i bilo spremno na pravedan i odgovoran iskorak, proces usmjerenja prema budućnosti bio bi znatno olakšan.
Kako promatrate odnos generacija prema ratu i njegovim posljedicama?
Prva generacija, odnosno generacija naših obitelji, rat je proživjela neposredno. Druga generacija, kojoj pripadamo, osvijestila je njegove dugoročne posljedice. Ključno pitanje koje pritom ostaje jest kakvu budućnost ostavljamo trećoj generaciji te hoćemo li je znati graditi na drugačijim, zdravijim temeljima…
Kakve su bile reakcije javnosti nakon vašeg istupa?
Zahvaljujem svima koji su nakon javnog istupa poruku shvatili ozbiljno te joj pristupili otvoreno, odgovorno i s poštovanjem.
Želite li istaknuti pojedince koji su omogućili javni prostor za ovu temu?
Posebnu zahvalnost upućujem Dariju Plavčiću, koji je prepoznao društveni prostor u kojem žrtve još uvijek nemaju osigurane uvjete za ozdravljenje i sustavnu promjenu te je omogućio javnu platformu na kojoj mogu govoriti slobodno i bez zadrške.
Tko je sudjelovao u realizaciji videa?
Zahvaljujem svima koji su prepoznali važnost ove teme i koji su svojom profesionalnošću i humanošću sudjelovali u realizaciji videa. Iza ovog projekta stoji tim predanih pojedinaca snažnih vrijednosti, koji već danas žive pozitivnu viziju Bosne i Hercegovine te svojim djelovanjem pridonose jačanju nade u pravednije i zdravije društvo.
Imate li završnu poruku?
Ovaj je video posvećen svima koji vole Bosnu i Hercegovinu.
Zahvaljujem svim ljudima dobre volje i čistog srca.
