BiH raspolaže tisućama skloništa i zaklona koji bi u slučaju prirodnih nepogoda, kemijskih incidenata ili ratnih djelovanja trebali služiti za zaštitu stanovništva i materijalnih dobara, ali je upitna njihova funkcionalnost. Prema službenim podacima, u FBiH postoji 160 skloništa osnovne i 16.060 skloništa dopunske zaštite, a samo dva ispunjavaju sve tehničke uvjete. U RS-u većina je skloništa zapuštena, s neispravnim instalacijama, a mnoga se koriste u komercijalne svrhe. Stručnjaci upozoravaju da je riječ o infrastrukturi koja je zapostavljena, a da prevencija i sustavno održavanje gotovo i ne postoje.
Raspodjela skloništa
Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara FBiH te uredbom Vlade o mjerilima, kriterijima i načinu izgradnje skloništa regulirana su pitanja zaštite ljudi i materijalnih dobara od zračnih, raketnih, topovskih i drugih napada, kao i upotreba radioaktivnih kemijskih i bioloških sredstava, odnosno nastanka opasnosti od tih sredstava uslijed tehničko-tehnoloških nesreća. Reguliran je i smještaj evakuiranih građana u slučaju prirodne i druge nepogode. U mnogim općinama skloništa su prenamijenjena za druge svrhe. – Prema podacima Federalne uprave civilne zaštite, na području FBiH nalazi se 160 skloništa osnovne i 16.060 skloništa dopunske zaštite. Od navedenog broja, dva skloništa su tehnički ispravna – kazali su iz FUCZ-a. Raspodjela skloništa u FBiH pokazuje značajnu neravnomjernost. Najviše ih ima Tuzlanska županija – čak 6837, dok Unsko-sanska raspolaže sa svega 23. Sarajevska županija ima 1108 skloništa, Zeničko-dobojska 1003, Srednjobosanska 1204, Hercegovačko-neretvanska 2606, Posavska 258, a Hercegbosanska 494. Veliki dio skloništa građen je u vrijeme bivše Jugoslavije, a mnoga od njih su djelomično zapuštena ili prenamijenjena u skladišta, garaže ili ugostiteljske prostore. U RS-u javna skloništa su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Skloništa se mogu davati na korištenje građanima, gospodarskim društvima i drugima u skladu s propisima o zakupu poslovnih prostorija pod određenim uvjetima koji podrazumijevaju: da se ne vrši adaptacija koja utječe na promjenu njihove osnovne namjene, da se ne narušavaju higijensko-tehnički uvjeti javnih skloništa, da se u skloništu ne čuvaju radioaktivne tvari opasne za život i zdravlje ljudi i životnu sredinu, da se u slučaju potrebe moraju odmah, a najkasnije u roku od 24 sata isprazniti i osposobiti za zaštitu. Iz Republičke uprave civilne zaštite RS-a kazali su kako je većina skloništa zapuštena, s neispravnim električnim i ventilacijskim instalacijama te da je upitna njihova osnovna namjena. Profesor Zlatan Bajramović s Fakulteta političkih znanosti Univerziteta u Sarajevu, koji predaje predmet Civilna zaštita, naglašava da su skloništa u BiH danas u lošem stanju i da bi teško mogla ispuniti svoju funkciju u kriznim okolnostima. – Trenutačna iskoristivost skloništa je loša. Nisu dovoljno održavana da bi bila funkcionalna i da bi se po potrebi mogla koristiti za sklanjanje ljudi, što im je osnovna namjena. Brojna skloništa prenamijenjena su za druge svrhe, iako je to predviđeno normativnim aktima, ona mogu biti dvonamjenska i u miru služiti za druge aktivnosti, ali uvijek moraju ostati u stanju da se u kratkom roku vrate osnovnoj funkciji. Problem je što se to često ne događa – kazao je. – Građani javljaju da su mnoga skloništa zapuštena i pretvorena u legla infekcija, što ugrožava šire područje, osobito kada je riječ o naseljenim mjestima gdje živi mnogo djece. Održavanje skloništa pitanje je i javnog zdravlja zajednice – istaknuo je Bajramović. Na pitanje planiraju li se u novim stambenim kompleksima skloništa, rekao je da investitori često bivaju oslobođeni obveze njihove gradnje ako u blizini postoje drugi objekti. – Skloništa nisu samo potreba za stanovnike jedne zgrade već imaju širu svrhu i mogu poslužiti većem broju ljudi. Nakon poplava 2014., ljudi su smještani u bivše vojarne u Semizovcu, a možda se to moglo riješiti i korištenjem postojećih skloništa. Ali problem je što gotovo nema prevencije, najčešće reagiramo tek kada se nesreća dogodi – naglasio je. Bajramović smatra kako bi općine morale preuzeti obvezu vođenja precizne evidencije o broju i stanju skloništa, zatim pokrenuti aktivnosti da ih dovedu u ispravno stanje ili, ako ih nema dovoljno, prenamijeniti druge objekte. – Postoje čak i vojne nekretnine koje se više ne koriste, a koje bi se mogle preurediti u skloništa. Nakon što se evidentiraju svi objekti i definiraju prioriteti, trebalo bi uspostaviti jedinstvenu mrežu skloništa – zaključio je prof. Bajramović. Od 2017. godine izmjenom Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara nadležnost nad skloništima prebačena je na općinske strukture civilne zaštite koje su zadužene za održavanje, tehničke preglede i izdavanje odobrenja za upotrebu.
Krizne situacije i postupanje
U kriznim situacijama operativni centri civilne zaštite obavještavaju stanovništvo i usmjeravaju ga k najbližim skloništima. Prema Vladinoj uredbi, skloništa mogu biti izgrađena u sklopu objekata ili kao posebni objekti. Kao dvonamjenski objekt, odnosno prostorija, smatra se građevinski objekt ili dio koji se u miru može koristiti za određene namjene, a u ratu za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara. Skloništa se razlikuju po obujmu zaštite koji određuju njihove osobine. Sklonište dopunske zaštite mora imati obujam zaštite do 50 kPa nadtlaka i funkcionalno uređene prostorije opremljene za 24-satni neprekidni boravak do 50 ljudi. Sklonište osnovne zaštite mora imati obujam zaštite od 50 do 100 kPa nadtlaka i funkcionalno izgrađene prostorije opremljene za sedmodnevni neprekidni boravak do 300 ljudi i više.
