Bosansko-hercegovački brdski konj je autohtona bosansko-hercegovačka pasmina, koji zbog svoje “visine” spada u poni kategoriju pa ga još zovu i bosanski poni. To je konj izuzetno dobre tjelesne građe, nesrazmjerne snage, otporan na bolesti, snažne konstitucije i velike izdržljivosti. Vrlo dobro se prilagođava na klimatske uvjete područja na kojem se nalazi, a zadovoljava se skromnom ishranom i smještajem. Okretno i vješto se kreće po najnepristupačnijim planinskim predjelima noseći razne vrste tereta i slično.
NASTANAK PASMINE
Selektivni uzgoj Bosansko-hercegovačkog brdskog konja je počeo u Goraždu 1908. godine. Glavni centri za uzgoj pasmine bili su ergela Borike, u općini Rogatica i ergela na Han Pijesaku. Uspostavljeni su i dva soja – Glasinački i Podveleški s tri linije – Agan, Barut i Miško. Agan linija je izumrla. Ime je dobio po selu Glasinac u čijem širem regionu egzistira planina Romanija, istočno od Sarajeva. A drugi tip, Podveleški, je dobio ime po visoravni Podveležje ispod planine Velež koja se nalazi u Hercegovini.
Mužjaci dosežu prosječnu visinu od 130 cm kao i ženka. Tjelesna masa mužjaka iznosi u prosjeku 300 kg, a ženke 250 kg. Koristi se za vuču i jahanje. Na leđima mogu nositi teret maksimalne težine do 120 kg.
Literatura: Prof. dr Vedad Šakić, Prof. dr Velija Katica, Jasmin Katica, dipl.vet”Autohtone vrste domaćih životinja u Bosni i Hercegovini”, agroklub, Telalbašić R.; Žiga E: “Bosanski brdski konj” – Zbornik radova IP Svjetlost Sarajevo, 2003.
