Dana 25. siječnja 1993. godine, u Javoru, općina Busovača, na kućnom pragu ubijen je Anto (Jozo) Stapić. Bio je pripadnik 93. domobranske pukovnije “Nikola Šubić Zrinski”, postrojbe koja je u najtežim trenucima ostala čvrsto uz svoj narod.
Njegova žrtva ostaje trajno upisana u povijest Busovače i Lašvanske doline — kao zavjet pamćenja i opomena da sloboda ima ime i cijenu.
Otac ubijenog Ante ,pokojni Jozo imao je devet sinova: Peru ,Ivu ,Tomu, Dragu, Antu, Stipu, Augusta, Miju i Gorana. Svi su bili pripadnici HVO-a i svih devet je na prvoj crti u rovu branilo svoj hrvatski narod. U toj borbi dvojica (Anto i Goran) su dali svoje živote.
Samo dan poslije, 26. siječnja 1993., dogodio se jedan od najstrašnijih zločina u povijesti Hrvata Središnje Bosne – pokolj u Dusini, zaseoku koji teritorijalno pripada Zenici, a životno gravitira Busovači. Taj je dan crnim slovima upisan u povijest Lašvanske doline.
Pripadnici Armije BiH izveli su masovni zločin nad hrvatskim stanovništvom. Ispred kuće Jure Kegelja ubijeno je devet zarobljenika, dok je deseti, Mladen Kegelj, nakon mučenja ubijen u seoskom Mejtefu. Među žrtvama bilo je deset civila i vojnika, a čak pet njih bili su članovi obitelji Kegelj. Dusina, u kojoj su Hrvati činili manjinu u bošnjačkom okruženju, nakon toga je zauvijek ostala bez hrvatskih povratnika.
Pokolj su izveli pripadnici 7. muslimanske brigade 3. korpusa Armije BiH, pod zapovjedništvom Šerifa Patkovića. Za dio zločina osuđen je Vehid Subotić zvani Geler, no zapovjedna odgovornost i danas ostaje otvoreno pitanje pravde.
Smrt Ante Stapića i pokolj u Dusini nisu odvojeni događaji – oni su dio istog vremena, iste patnje i iste borbe za opstanak hrvatskog naroda u Busovači i Lašvanskoj dolini. Antina žrtva bila je uvod u dane tame koji su uslijedili, ali i trajni zavjet da se istina ne smije zaboraviti.
FOTO: Ivanka Krišto
- Oznake:
- anto stapić
- busovača
- Dusina