Šesnaestogodišnji Denis, učenik Katoličkog školskog centra u Sarajevu, ubijen je u punom sarajevskom tramvaju 5. veljače 2008. godine, bez ikakvog razloga i povoda kada se vraćao iz škole.
Bez ikakovog povoda i razloga stradao
Prošlo je 14 godina, a bol majke zbog gubitka sina jedinca je sve veća i veća, kazala je za portal “Avaza” Ana Mrnjavac.
Svima nam je teško, cijeloj obitelji prijateljima, svima onima koji su poznavali Denisa posebno na ovaj. Tako nedužno i nevino dijete bez ikakovog povoda i razloga je stradalo. Još uvijek je u meni nevjerica, pogotovo što se to desilo među ljudima u tramvaju i što niko nije reagirao, da niko nije opomenuo, da niko nije priskočio da odbrani to nedužno dijete. Prosto ne znam gdje je nestala ta ljudska empatija, gdje su nestali ljudi- govori Ana Mrnjavac
I poslije svih godina još uvijek nema spomen obilježja nastradalom Denisu koji je postao sinonim za nasilje nad djecom.
– Znamo gdje živimo kakvo je kompletno okruženje, i grad i država i društvo. Nažalost vidite i sami, nakon 14 godina još uvijek se ni Grad nije udostojio napraviti ni neko spomen obilježje ni ploču. I dalje ja moram za svaku godišnjicu moliti i zvati „Europlakat“, provjeravati je li je pano rezerviran za nekog drugog i to je pomalo iscrpljujuće, ali evo na svu sreću i hvala im, izlaze mi u susret i ovaj termin je uvijek nekako rezerviran za Denisa- kaže Ana.
Nisu ga zaboravili u Katoličkom školskom centru
Denisovi vršnjaci i prijatelji svojevremno su formirali “Udruženje mladih Denis Mrnjavac”.
– To su djeca koja su bila Denisovi prijatelji, ponešto su radili. I oni su se prilično rasuli, godine čine svoje, svi su pošli svojim putem, neki su i van zemlje. Ne očekujem mnogo od tog udruženja. Dok su djelovali zaista su bili organizacija humanog karaktera, pomagali su bolesnoj djeci i dijelili su novogodišnje paketiće i obilježavali te dane na jedan poseban način, međutim, vrijeme prolazi, godine odmiču. Nisu ga zaboravili u Katoličkom školskom centru, svake godine dođu i na groblje i na tramvajsko stajalište, pokloniti se Denisovoj slici i odati čast, sjećanje i uspomenu na Denisa. Uvijek me obraduje kad vidim drage ljude i prijatelje, ponekad se zna desiti iz Grada da dođu ali sve manje i manje – kaže Ana Mrnjavac.
