U tišini završnih dana Drugoga svjetskog rata, Busovača je proživjela tragediju koja će zauvijek obilježiti njezinu povijest. Dana 6. travnja 1945., u jednom od posljednjih savezničkih napada na ovim prostorima, 19. eskadron Južnoafričkih zračnih snaga (SAAF) izvršio je bombardiranje središta grada. Avioni, poletjevši iz talijanskog Biferna, letjeli su iz smjera Kiseljaka i, prema tadašnjim strateškim procjenama, imali su za cilj onesposobiti ključna uporišta i cestovne pravce.
Međutim, napad nije bio usmjeren isključivo protiv vojnih ciljeva – stradali su i civilni te vjerski objekti, uključujući crkvu sv. Ante. Sve je zabilježeno kamerama smještenim u avionima, a danas imamo neprocjenjiv arhivski materijal koji svjedoči o strašnim prizorima toga dana.
Priče o bombardiranju dugo su se prenosile usmeno, s koljena na koljeno. Mnogi su tada izgubili roditelje, rođake ili prijatelje, a sjećanja na taj tragičan događaj i dalje žive među starijim generacijama. Novootkriveni dokumenti, prikupljeni zahvaljujući istraživanjima inženjera koji bilježi svjedočanstva bivših pilota i časnika SAAF-a, spominju i poručnike Frankena i Schoemena, za koje se vjeruje da su sudjelovali u ovom napadu na Busovaču.
Bombardiranje, kao dio šire strategije savezničkih snaga pri kraju rata, imalo je za cilj ubrzati okončanje sukoba i neutralizirati eventualni otpor. Unatoč tome, Busovača je, uz materijalnu štetu, pretrpjela i gubitak ljudskih života te dugotrajni emotivni ožiljak. Tijekom godina, grad se suočio s raznovrsnim nedaćama i izazovima, ali uspomene na ratne dane nisu nestale.
Danas, na 80. obljetnicu tog tragičnog događaja podsjećamo se koliko je krhak mir i koliko su bolne posljedice rata. Pozivamo sve koji pamte ili posjeduju dodatne informacije o ovom bombardiranju da se jave, podijele svoja sjećanja i dojmove. Neka nas ova povijesna epizoda upozori na važnost mira, snagu zajedništva i neprocjenjivu vrijednost ljudskog života.
