Danas, 10. lipnja 2026. godine, Vitez se ponovno zaustavlja u tišini. Trideset i tri godine nakon jednog od najtežih dana u svojoj povijesti, građani se okupljaju kako bi odali počast osmero djece čiji su životi prekinuti u ljeto ratne 1993. godine.
Bio je običan lipanjski predvečer. Djeca su se igrala u naselju Podgradina, nesvjesna da će nekoliko trenutaka kasnije njihova bezbrižnost biti zauvijek prekinuta. Oko 20 sati i 45 minuta granata kalibra 120 milimetara pala je među skupinu djece. U samo jednom trenutku ugašeno je osam mladih života, a šestero djece je ranjeno.
Stradali su: Sanja Garić, njezin brat Milan Garić, Dragan Ramljak, Dražen Čečura, Boris Antičević, Sanja Križanović te sestra i brat Augustina i Velimir Grebenar. Njihova imena ostala su trajno upisana u kolektivno sjećanje Viteza, ali i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Vrijeme prolazi, godine se nižu, no bol obitelji nikada ne nestaje. Svaka obljetnica vraća uspomene na izgubljene osmijehe, neostvarene snove i djetinjstva koja nisu dobila priliku prerasti u mladost. Upravo zato sjećanje na vitešku djecu nije samo čin poštovanja prema prošlosti, nego i trajna opomena o cijeni rata i vrijednosti svakog ljudskog života.
U organizaciji Udruge za čuvanje sjećanja na djecu žrtve rata „Osmica“, danas će na spomen-mjestu „Osmica“ biti održan središnji komemorativni program. U 18 sati predviđena je molitva i polaganje vijenaca, nakon čega će svetu misu zadušnicu predvoditi mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije.
Članovi obitelji, prijatelji, predstavnici braniteljskih udruga, društvenog i političkog života, kao i brojni građani, okupit će se kako bi još jednom pokazali da žrtva osmero djece nije zaboravljena.
Danas, više od tri desetljeća poslije, Vitez ne broji samo godine koje su prošle. Broji uspomene, molitve i tišinu koja govori više od riječi. A među njima, trajno ostaju imena osmero djece.
Neka im je vječni pokoj i neka njihova uspomena ostane trajno sačuvana u srcima svih koji pamte.