U četvrtak, 9. siječnja 2025. godine, obilježit će se 31. obljetnica stradanja pripadnika HVO-a i civila u Buhinim Kućama, općina Vitez. Taj dan obilježava jedno od najtežih poglavlja obrane Lašvanske doline i Viteza.
Protokol obilježavanja:
- 9:00 sati – Okupljanje na mjestu zločina Buhine Kuće
- 10:00 sati – Polazak kolone sjećanja
- 10:50 sati – Polaganje cvijeća i paljenje svijeća
- 11:00 sati – Misa zadušnica na groblju Topala
9. siječanj 1994. godine ubraja se u najteže i najkrvavije dane u obrani Viteza, ali i cijele Lašvanske doline, kada su u ranim jutarnjim satima, pod okriljem maglovite i vrlo hladne noći, pripadnici elitnih postrojbi Armije BiH i MUP-a probile crte obrane Prve bojne Viteške brigade HVO-a, upali u viteško prigradsko naselje Buhine kuće i među vojnicima i civilima napravili pokolj. Ubijeno je i masakrirano 27 vojnika i civila, a među njima je bilo žena i staraca. Slike ubijenih i masakriranih vojnika i civila čija su tijela ležala na otvorenom, kuća i gospodarskih objekata koji su gorjeli, obišle su cijeli svijet.
Ovim upadom presječena je prometnica Vitez – Busovača, a krajnji cilj postrojbi Armije BiH bio je spojiti se sa svojim snagama u Vraniskoj, udaljenoj od Buhinih Kuća manje od tisuću metara i tako Lašvansku dolinu presjeći na dva dijela te obranu tog područja dovesti u bezizlaznu situaciju.
Da bi se u tomu i uspjelo istovremeno su na još nekoliko mjesta napali crte obrane Viteza, a posebno žestok napad bio je s južne strane općine, na naselje Sofa, nadomak gradskog središta. Na tom se području cijeli dan vodila žestoka borba, a zaustavljanje prodora vojske Armije BiH plaćeno je s još četiri poginula i petnaestak lakše i teže ranjenih pripadnika Viteške brigade HVO-a. U tim borbama poginuli su i istaknuti pripadnici HVO-a, članovi zapovjedništva Treće bojne Viteške brigade, Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković.
U borbama za oslobađanje Buhinih Kuća poginulo je još 9 pripadnika HVO-a, a ranjeno ih je više desetaka. U završnim borbama za oslobođenje Buhinih Kuća, 14. veljače, teško je ranjen Josip Plavčić – Đokac, zapovjednik III. satnije I. bojne „Viteške“ brigade HVO-a. Dan poslije, 15. veljače, preminuo je u Franjevačkoj crkvi – bolnici „Dr. fra Mato Nikolić“ u Novoj Biloj.
Buhine kuće | U spomen na 29. godišnjicu ratnog zločina Armije BiH (VIDEO)
Reakcija na priopćenje Udruženja “16. april” Ahmići
“Reakcija na priopćenje Udruženja “16. april” Ahmići S tugom i razočaranjem primili smo priopćenje Udruženja “16. april” Ahmići, koje izgradnju spomen-obilježja u Buhinim Kućama naziva nelegalnim činom i provokacijom, međutim moramo napomenuti, kako ništa drugo nismo ni očekivali.
U interesu činjenica, povijesne istine i međusobnog razumijevanja, smatramo nužnim pojasniti nekoliko ključnih činjenica te ukazati na selektivnu pravdu koja obilježava procesuiranje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini. Na Krvavi Badnjak 1993. godine, ovo mjesto postalo je mjesto strašnog zločina u kojem su nevini civili – žene, djeca i starci – brutalno ubijeni.
Ti ljudi nisu bili vojnici, nisu predstavljali prijetnju niti su bili dijelom vojnih operacija. Njihov jedini “krimen” bila je pripadnost hrvatskom narodu. Zločini u Križančevom Selu i Buhinim Kućama postali su simbol patnje i nepravde koja je zadesila Hrvate Središnje Bosne tijekom rata. Naša je obveza, moralna i ljudska, sačuvati sjećanje na te nevine žrtve. Križ koji smo postavili u Buhinim Kućama nije simbol provokacije, nego simbol sjećanja i pijeteta prema onima koji su stradali na najokrutniji mogući način. On stoji kao podsjetnik na tragične događaje i opomena budućim generacijama da se takvi zločini nikada više ne smiju ponoviti.
Istina je, kako Udruženje “16 April“ navodi da zakoni u Bosni i Hercegovini ne vrijede jednako za sve. Zločini počinjeni nad Bošnjacima sustavno su procesuirani, dok su zločini nad Hrvatima u velikom broju slučajeva ostali nekažnjeni. Za zločin u Ahmićima odgovarali su svi koji su mogli biti procesuirani. Mnogi od njih su u Haagu proveli godine, dokazivali svoju nevinost i bili oslobođeni, čak i u slučajevima kada nisu imali izravne veze s događajima. Pravda za Ahmiće, koliko god bila bolna, donekle je zadovoljena.
S druge strane, zločini poput onih u Buhinim Kućama, gdje su također ubijeni nevini civili, do danas nisu dobili sudski epilog. Za Križančevo Selo, gdje su na sličan način ubijeni hrvatski civili i vojnici koji su se predali, odgovarala je samo jedna osoba, i to na način koji je više ličio na paravan nego na ozbiljan sudski proces. Za Buhine Kuće nitko nije odgovarao, premda su razmjeri zločina i brutalnost tog čina dobro poznati. U priopćenju Udruženja “16. april” Ahmići navodi se kako je spomenik u Buhinim Kućama nelegalno izgrađen.
Moramo naglasiti da smo redovnim putem podnijeli zahtjev za gradnju nadležnim službama. Nažalost, već više od dvije godine nismo dobili nikakav odgovor. Ta administrativna šutnja svjedoči o sustavnom ignoriranju naših prava. Doista ne vidimo u čemu je problem. Odbacujemo tvrdnje o “samovlašću” i “nelegalnoj gradnji”. Naša namjera nije bila izigravanje zakona, već dostojanstveno obilježavanje sjećanja na nevine žrtve. Ako ne dobijemo podršku institucija, bit ćemo primorani svoja prava tražiti sudskim putem. Još više zabrinjava činjenica da se tragedija Buhinih Kuća koristi za političku manipulaciju.
Umjesto da gradimo mostove razumijevanja i pokažemo osjetljivost prema svim žrtvama, pojedine organizacije koriste svaku priliku za produbljivanje podjela. U priopćenju Udruženja “16. april” vidimo upravo takav pokušaj politizacije koji ne doprinosi pomirenju ni izgradnji povjerenja. Pozivamo Udruženje “16. april” i sve druge organizacije koje se bave kulturom sjećanja da pokažu jednaku empatiju prema svim žrtvama rata. Buhine Kuće i Ahmići mjesta su neizrecive patnje, a pijetet prema žrtvama ne bi smio imati nacionalni predznak.
Pravda i sjećanje moraju biti jednaki za sve, ili će se u protivnom nepravda nastaviti prenositi s generacije na generaciju. Buhine Kuće mjesto su teškog stradanja hrvatskog naroda u Vitezu. Naša je odgovornost da čuvamo sjećanje na te žrtve i da osiguramo dostojanstveno obilježavanje mjesta njihova stradanja. Ne možemo i nećemo dopustiti da sjećanje na nevine žrtve bude nazivano provokacijom. Unatoč svim smetnjama i opstrukcijama koje se očigledno događaju, spomenik u Buhinim Kućama bit će izgrađen, i to na jednak način kako su izgrađeni i ostali spomenici na prostoru općine Vitez.
Nećemo dopustiti selektivnost ni u ovom slučaju. Naša namjera nije izazivati podjele, već čuvati sjećanje na stradanja koja su dio naše povijesti i identiteta. Pozivamo sve institucije, organizacije i pojedince da prepoznaju važnost jednakih prava na sjećanje i obilježavanje svih mjesta stradanja, bez obzira na nacionalnost žrtava. Pravda nije selektivna, a sjećanje ne bi smjelo biti predmet politizacije.” (Udruga hodočasnika “Alojezije Stepinac” Vitez)
