Tek nekoliko godina intenzivnijeg iseljavanja je bilo dovoljno da Bosna i Hercegovina izgubi radnike čitavih grana gospodarstva, primjerice građevinarstva i ugostiteljstva. S obzirom na spomenutih 500.000 radnika koje će Njemačka potraživati, logično je, i ekonomski opravdano, da se radno sposobni djelatnici neperspektivnih zanimanja, tipa politolozi, socijalni radnici, sociolozi, pravnici i slično, prekvalificiraju i sami potraže zaposlenje u Njemačkoj.
Njemački ekonomisti procijenili su da će narednih godina Njemačka trebati svake godine po 500.000 novih radnika!
Dobro za Njemačku, ali što znači za širu regiju i nas!?
To znači da je njemačka industrijska mašinerija u punom pogonu, da se razvija, i traži nove i nove radnike za svoje rastuće pogone.
Primani „gutač“ radne snage je industrija koja po produktivnosti već naveliko prestiže američku. Njemačka infrastruktura (da ne govorimo o političkom uređenju) može primiti milijune novih radnika i stanovnika. Njemački gradovi rastu nevjerojatnom brzinom. Primjerice Munchen je s jednog milijuna 1996. nedavno prešao 2 milijuna. Dakle, grad se uduplao samo u dvadeset godina. I nastavlja rasti.
Iako njemački gradovi u svjetskim okvirima još uvijek spadaju u manje gradove, brzina njihovog rasta se može mjeriti s rastom kineskih gradova.
S obzirom da etnički Nijemci imaju jedan od najnižih, ako ne i najniži natalitet u Europi, jasno je da rast stanovnika čine stranci.
Posljedice
Posljednjih godina sve više doseljavaju radnici iz „starih“ članica EU: Španjolci, Talijani, Grci, Portugalci… Sve više je i francuskih radnika (!?). U ukupnoj masi doseljenika, Balkanci su gotovo neprimjetni.
Trendovi su postali dramatični u Poljskoj. Zbog blizine Njemačke, Poljaci masovno odlaze u Njemačku i onda Poljaci plaćaju nadničare iz – Ukrajine!
Gledajući kontinentalno, Njemačka djeluje gravitaciono na jugoistok, jug, jugoistok i istok Europe utječući značajno i na sjever Afrike i Bliski Istok (već viđene migracije).
Proces njemačkog „usisavanja“ radne snage osjeti se i u samoj Njemačkoj. Ruralni dio nekadašnje istočne Njemačke gotovo je ispražnjen stanovništva. Svi su se slili u velike gradove Berlin, Leipzig, Dresden, ili otišli u „zapadnu“ Njemačku. Slično je stanje i sa selima na zapadu.
Njemačka sela su gotovo prazna. Poljoprivreda i stočarstvo su toliko ukrupnjeni da više ne zahtjevaju brojnu radnu snagu.
U svim tim procesima, smiješno zvuči kada se u Bosni i Hercegovini za egzodus stanovništva optužuje – načelnika općine.
Što je s nama?
Bosna i Hercegovina je u navedenim procesima tek kolateralna žrtva globalnih procesa. Stvar je gora time što BiH nema apsolutno nikakve mehanizme usporavanja procesa, nego je prepuštena kretanjima tržišta i kapitala. A kapital je u ovom trenutku smješten u Njemačkoj i u skorije vrijeme se neće pomjeriti.
Tek nekoliko godina intenzivnijeg iseljavanja je bilo dovoljno da Bosna i Hercegovina izgubi radnike čitavih grana gospodarstva, primjerice građevinarstva i ugostiteljstva. S obzirom na spomenutih 500.000 radnika koje će Njemačka potraživati, logično je, i ekonomski opravdano, da se radno sposobni djelatnici neperspektivnih zanimanja, tipa politolozi, socijalni radnici, sociolozi, pravnici i slično, prekvalificiraju i sami potraže zaposlenje u Njemačkoj.
BiH ih nema čime zaustaviti. Pogotovo ne u kontekstu Njemačkog diva čija glad za radnicima postaje sve veća.
Osim optuživanja općinskih vlasti za egzodus, žalosno smiješno djeluju kojekakvi programi „zaustavljanja iseljavanja“ kroz stipendiranje, pripravničke stažove i slične kratkoročne i slabašne mjere.
Nema investicija, nema ništa
Na žalost, čak niti neki značajniji val investiranja (od kojeg svakako nema ništa) ne može promijeniti situaciju. Ne postoji investitor na planeti Zemlji koji bi investirao u zemlju ovakvog pravno političkog uređenja, u kojem k tomu ne postoji kvalificirana radna snaga. Jedino da otvori tvornicu „mišljenja i savjeta“.
Bosna i Hercegovina, ako se zadrže postojeći trendovi, tek je počela gubiti radno sposobno stanovništvo. Pričice o pojedincima entuzijastima koji ostaju samo su pokazatelj što nas u budućnosti čeka.
BiH nema nikakvu ozbiljnu industriju. Poljoprivreda je nekonkurentna a o nekim modernim tehnologijama da ne govorimo. U modernom svijetu krupnog kapitala BiH nema nikakve šanse osim da bude izletište arapske srednje klase.
Moguće mjere
Ipak, postoje mjere koje i ovakva vlast može uraditi.
Za početak, može napravit relevantnu prognozu kretanja stanovništva. Predvidjeti nastavak egzodusa i pripremiti se za ono što slijedi. Život onih koji ostaju ne smije ovisiti o onima koji odlaze.
Druga mjera koju vlasti mogu napraviti jeste nešto ozbiljno poduzeti u obrazovnom sustavu.
Većina maturanata i svršenih studenata napušta zemlju tako da ni u jednom trenutku ne postaju porezni obveznici Bosne i Hercegovine. S druge strane, netko je platio njihovo školovanje. Učinili su to drugi porezni obveznici pod pretpostavkom da će ih oni zamijeniti na tržištu rada i kasnije puniti mirovinske fondove.
S obzirom da se to ne događa, odnosno da se taj lanac solidarnosti prekida, onda je potpuno opravdano ukinuti besplatno školovanje.
Zašto bi porezni obveznik danas financirao učenika trećeg razreda medicinske škole, koji će već sljedeće godine plaćati poreze Njemačkoj!?
I ne samo to: Vlasti Bosne i Hercegovine moraju inzistirati da Njemačka vrati sav novac koji je BiH uložla u srednjoškolca ili studenta, a koji sada gore plaća poreze!
Možda se čini iluzorno, ali to bi bilo odgovorno ponašanje Bosne i Hercegovine prema ljudima koji su još uvijek njeni stanovnici i koji nekako financiraju ovu zemlju.
BiH naravno nema mehanizme prisiliti Njemačku da joj bilo što plati, ali ima jednu sasvim kredibilnu prijetnju koju može uputiti: Ako nam ne platite naknadu, onda očekujte naše umirovljenike u Njemačkoj!
Svi ostali mehanizmi su dugoročne prirode, i BiH na žalost nema političke kapacitete promijeniti bilo što. Ali, s obzirom na brzinu demografskih i ekonomskih promjena koje se događaju u Njemačkoj, možda neće ni trebati. Razni su scenariji koji se mogu dogoditi, a ni u jednom od njih BiH nema utjecaja.
S nekoliko navedenih mjera BiH može biti odgovorna prema svojim građanima, ali teško da može promijeniti tendencije koje su već sada globalne.
Pogotovo to ne mogu općinske vlasti.
Dnevnik.ba
