Hristos se rodi

U Busovači nije ostalo puno Srba…Šile koji je kralj za košarku,Zizi koji je nepobjediv u šahu,Dragan i Miroslav Bilić koji su dali dušu za nogomet i tenis,najljepši momci Bruno Šantić i Sandro Ćosić koje su rodile Srpkinje,Božo Hercegovac kao jedini koji je mozgom pobijedio velike tržne centre i sačuvao najbolju trgovinu,Svetlana Rahimova i Milka Link koje su najbolje ribe i sa sedamdeset godina…malo i dovoljno da budemo i sretni što su tu,tužni što ostali odoše…prije smo se bratimili,ženili,voljeli…kod mene je bila jedna djevojčica iz Titovog Vrbasa na konaku,u razmjeni pobratimljenih škola.. kad na mene dođe red,počeo je rat…voljela sam sve redom Srbe i nikad nisam dobila blagoslov,od mojih ili njegovih roditelja…sutra je srpska Badnjica,a moja Sveta tri kralja…ja bih to najradije sastavila i sve ono zlato na dar stavila u Česnicu da nadođe,tamjan da okadim sve grešne duše,mirise da mi kuća miriše na božićno jutro…ali ne mogu…prelistam uspomene,nabrojim ove Srbe što su ostali u gradu…prepipam ih kao čovjek svoje cijele kosti poslije udesa,sretan i zahvalan bogu dragom što su tu…čestitam Badnji dan i Božić,a u sebi pamtim i zamjerim…dužni su mi konak u pobratimljenom gradu.. da zanoćim i da se više nikad ne vratim…