Uskrsno pismo i čestitka
Dragi vjernici,
našom najvećom svetkovinom – Uskrsom – mi kršćani slavimo prekretnicu u povijesti spasenja. Vjerujemo kako je Isusa iz Nazareta Bog uskrisio na život vječni, uzvisio i proslavio. Uskrsnuće je u vjeri postalo poveznicomsa svakim ljudskim vjerničkim iščekivanjem izraženim u čežnji za spasenjem, za izbavljanjem iz bijede, za ispunjenjem nade naroda i pojedinca, i u čežnji oslobađanja od bolesti, patnji, muka i svih životnih nevolja. Na ovu vjeru potiču nas očevici i svjedoci Isusova vremena, koji govore i o našem vlastitom su-izbavljenju od muka života u su-uskrsnuću s Kristom.
Ovih dana slušamo u evanđeljima izvješća o Isusovu uskrsnuću. Međutim, uskrsnuće nitko nije vidio. Postoje samo izvješća koja na uskrsnuće upućuju i ona su različita. Vidimo kako se pojedini očevici različito odnose prema tome što se dogodilo. Ali sva izvješća postavljaju ljudsko pitanje „gdje je Isus“. U izvješćima postoje i ljudski odgovori: ili je ukraden, ili su ga vlasti sklonile, ili su stražari zakazali, ili ga je netko odnio u rodni kraj, ili uopće nije umro! No, sama izvješća to poriču kao nemoguće, jer se vlasti nisu brinule za pokojnika, učenici su bili strahu i krili su se, stražari bi izgubili posao da su što krivo učinili, a Galileja je daleko da bi ga netko tamo odnio. Isus je stvarno umro, jer izmučeno tijelo bez hrane toliko vremena ne bi bilo u stanju da se pokrene.
Kako je Isus stvarno umro, tako evanđelja naglašavaju da je stvarno i uskrsnuo, ali i dalje, pa i onima najbližima ostaje pitanje: „pa gdje je?“ I na to evanđelje daje odgovor: nije negdje zatvoren u nebo, nije se vratio u prostor i vrijeme, u patnju, nije neki duh koji okolo luta, nego „živi među živima“ – tako posvjedočiše anđeli u samom Isusovom grobu. S tom se spoznajom vraćaju kući oni koji su bili na grobu, a poslije tih riječi i ukazanja sve im je postalo drugačije. Kao kad nekog dragog sretneš nakon dugo vremena, kao kad se s nekim izmiriš za sva vremena, kao kad s nestrpljenjem očekuješ pozitivan rezultat, pa se on dogodi! Onda sve postane drugačije: svi poslovi, sve stvari u kući ili na radnom mjestu, pa i ono što nam je stalno teško, postane drugačije, kao nešto posve smisleno i povrh svega posve prihvatljivo.
Zar ova evanđeoska i anđeoska riječ nije olakšanje i nama kada se nađemo na dnu – kada smo vjernici, a kao da od vjere nemamo ništa, kada nam je srce ispunjeno tugom, ali nada nam je sve slabija, kada se čini da od molitava nema ništa, a brige i uz molitvu sve veće: kada smo izdani od drugih i povrijeđeni od svojih najmilijih, kada su nam uništena sva obećanja, kada su prezreni svi naši napori, ulaganja, pažnja i ljubav, kada nam svi pozitivni stavovi budu oboreni, a i kada nam sve govori da drugima ne treba vjerovati. Pa i kada se u sebe razočaramo, precjenjujući svoje sposobnosti i svoje planove, svoje želje i nastojanja – i tada Isus nije „zatvoren u nebo“, nego „živi među nama“, tako blizukao zora velikom noćnom mraku. Isus je uskrsnuo i živi, ne negdje u zasebnom svijetu nego „među živima“. Isus živi među nama i sa svim našim ljudskim mukama. Neka nas živi Krist ohrabri za novo vrijeme i novi život!
Sretan i blagoslovljen Uskrs žele vam vaši fratri i časne sestre!.
