Postoje posebni trenuci života koji dođu i prođu, ali zauvijek ostanu u čovjeku
Postoje posebni trenuci života koji dođu i prođu, ali zauvijek ostanu u čovjeku. Kada dođu brzo, možda čak i prebrzo, potonu i to kao kamenčić kad se baci u vodu, ali iza sebe sve šire i šire krugove sjećanja ostavljaju.
Vrlo su domišljati i prilagodljivi pa se brzo i tiho sa stvarnošću izmiješaju. No, nikad nisu toliko hrabri da na vidjelo dana sami iziđu.
Ne postoji mudrost koja bi od njih misao mogla osloboditi niti postoji toliko snažno srce koje bi ih vremenom iz svojih žila zauvijek moglo isprati.
Oni se sami umore, umire i predaju tek kad život u životu postanu.
Fra Janko Ćuro, Svjetlo riječi