Država je najskuplja igračka. Ako imaš državu, kažu, imaš sve. Imaš, ali je sve skuplje. Nekada, kad je naplativost poreza bila nikakva, sve je bilo jeftinije.
Sjećam se kad je puter, onih 20 dag bilo dvije marke. Sad bogme, skoro pet, pa često i više. Onaj od četiri i pol je nekako kiselkast, pa ga čovjek izbjegne pri kupovini. Ima i onih koji zacvrče na tavi, što znači da je pun vode. Kako god, više nego dvostruko je poskupjelo. Sjećam se kako je prije jačanja države gorivo bilo upola jeftinije, ali će kazati da su to krivi Amerikanci i Rusi, možda i Kinezi. Ali, puter prave ove naše umiljate krave krupnih očiju, velikih sisa i debelih trepavica. Tehnologija mužnje i proizvodnje mlijeka napreduje, pa nema smisla da puter bude toliko skuplji…
Pošto proizvođači, ako ne drugi, sigurno plaćaju poreze, država bi im trebala služiti. Plaćaju državne, federalne, lokalne, okolišne, vodene, drvene, pašnjačke i sve ostale poreze državi koja bi im trebala služiti. Valjda zato puter mora biti dvaput skuplji. Moraju plaćati poreznike i inspektore koji se brinu da puter ne cvrči na tavi, jerbo u njemu ima vode. Neću vam reći koji puter cvrči jer neću s vama besplatno dijeliti skupo stečena znanja plaćena skupo skupa sa skupim puterom kupljenim skupa s vodom u istom.
Indikativno je što cijene piletine padaju, ali to je svjetski trend. Uspjeli su uzgojiti jeftino meso koje si većina svijeta može priuštiti. Za par maraka čovjek kupi kilo faličnih proteina punih anabolika i antibiotika. Od toga djeci rastu guzice i sise, i muškoj i ženskoj. Zato obolijevamo od neobičnih bolesti vezanih uz prione i ostala čudesa od kojih pati naše tijelo. Pošto ta piletina nije prirodni produkt nego mirakul koji nastaje stalnim tretmanom piladi, paljenjem i gašenjem svijetla, prepadanjem i hranjenjem svakih šest sati, stalnom infuzijom injekcijama, ta tvar bi se teško mogla nazvati hranom. Pržena u palminom ulju, sjajno miriše. Da, palminom, jer se palmin zejtin može koristiti više puta nego suncokretovo ulje. Kancerogenost nikad nije ispitana, ali zato imamo generacije djece da se vide rezultati „malih pilećih fileta“ za dvije marke. Ja vam mogu pokazati čovjeka mojih godina koji to stalno jede. Sličniji je žoharu nego ljudskom biću.
Ja odoh daleko od ove skupoće, pređoh na zdravstvo. Skupe navike su najskuplja stvar nakon države. Djeca sklona markiranoj robici su kao tri poreznika. Hrane se jeftino a oblače se skupo, umjesto obratno. Važnije im ono što nose na sebi nego ono što unose u sebe. Ludo pa živi, pa eto! Preziru roditelje naviknute na puter i jedu sve na palminom ulju.
A gdje je tu država? Pa povisili su sebi u državnim institucijama plaće za kojih 150 kerma. Nije se čudit’, ne more se na ovoj skupoći više živjet’.
