spot_img
spot_img
Petak, 29 ožujka, 2024

Ususret 30. obljetnici osnutka ZP HVO-a Vitez

Podsjećamo na okolnosti osnutka i ratni put postrojbi ZP Vitez

Ozračje pred srpsku agresiju na BiH

Raspad bivše Jugoslavije, rat u Hrvatkoj, referendum za neovisnost BiH, retorika srpskih političara predvođenih Slobodanom Miloševićem (identična onoj koju danas prakticiraju bošnjački političari). Sve su to događaji koji su Hrvatima u BiH početkom 90-ih jasno dali do znanja da će i ova zemlja postati žrtvom srpske agresije. Da će se morati organizirati sami, Hrvatima i njihovim političkim čelnicima postalo je sve jasnije nakon brojnih poteza koje povlače u to vrijeme muslimanski politički čelnici koji vojnike i tenkove JNA i nakon agresije na Hrvatsku dočekuju s cvijećem, blisko surađuju s agresorom omogućujući dolazak oko 20 tisuća pripadnika pričuvnog sastava JNA u BiH, a Alija Izetbegović nakon što je JNA sravnila selo Ravno u BiH tvrdi „kako to nije njihov rat“. Hrvati su međutim odavno svjesni da je agresija JNA njihov rat te spremno koliko su to mogli prvi staju na branik BiH, braneći od srpskog agresora svoje obitelji, domove, stoljetna ognjišta ali i one koji su mirno spavali uljuljani u lažna obećanja kako u BiH rata neće biti. U posebno teškom položaju našla se Središnja Bosna koja se našla u zoni velikosrpskih teritorijalnih pretenzija. Na udaru su mnoga mjesta od Jajca, Bugojna, Travnika, Kotor Varoši, Usore i Žepča. Upravo s ciljem spječavanja planova srpskog agresora, osnovano je Zborno područje HVO-a Vitez koje je odigralo ključnu ulogu u ranoj fazi rata i obranilo velikim dijelom Središnju Bosnu od srpskog agresora.

Izvor: Artinfo.ba

Odgovor na pretenzije srspkog agresora

Utemeljeno je 27.2. 1992. godine radi obane svog stanovništva Središnje Bosne, ne samo Hrvata već i u to vrijeme Muslimana čiji su lideri i dalje surađivali s JNA pokušavajući je pretvoriti u vojsku svih građana BiH, da bi kasnije sami krenuli s agresijom, ali na hrvatski narod. Dok su pripadnici Zbornog područja HVO-a Vitez, od Usore, Žepča, preko Lepeničke i Lašvanske doline, branili Središnju Bosnu od JNA, političko i vojno vodstvo muslimanskog naroda predvođeno Alijom Izetbegovićem i Seferom Halilovićem skovalo je plan o potpunom osvajanju Središnje Bosne i protjerivanju hrvatskog naroda. Podsjećamo, Hrvati Središnje Bosne već su 1991. otišli na ratišta u Republiku Hrvatsku, a kada je počeo napad JNA na Središnju Bosnu, brojni sinovi našeg naroda tijelima su zaustavljali JNA tenkove i spriječavali stacioniranje JNA snaga na ovim prostorima, kao i opskrbu iz namjenske vojne industrije u Središnjoj Bosni. Formiranju Zbornog područja HVO-a Vitez, prethodilo je formiranje Hrvatske zajednice Herceg- Bosne 18. studenog 1991. i to na inicijativu Hrvata iz Središnje Bosne, a potom su formirani i općinski krizni stožeri, postrojbe po teritorijalnom principu razine desetina odnosno satnija. Nakon formiranja Zbornog područja HVO-a Vitez, izlaska na referendum i proglašenja BiH kao neovisne i suverene države, 8. travnja 1992. utemeljeno je Hrvatsko vijeće obrane.

Od Bugojna i Uskoplja do Žepča i Usore

Prvi zapovjednik Zbornog područja bio je Paško Ljubičić, a zamjenik Zvonko Vuković. Nakon Ljubičića Operativnu zonu Središnja Bosna preuzeo je Filip Filipović u travnju, pa sve do kraja svibnja 1992., a potom brigadir Žarko Tole koji je pod nejasnim okolnostima nestao s osiguranjem na punktu kod Bugojna. Nakon Tole, zapovjednik je bio Bruno Bulu Zorica koji je i pored složene situacije, zapovjedno mjesto, odnosno, stožer prebacio u Travnik. U lipnju 1992. godine Zborno područje Vitez preuzima general Tihomir Blaškić koji je zapovjedno mjesto prebacio u Kruščicu u Vitezu. U sastavu Zbornog područja Vitez djelovale su dvije travničke brigade (Travnička i brigada Frankopan), brigada Viteški HVO, brigada Stjepan Tomašević HVO Novi Travnik, brigada Nikola Šubić Zrinjski HVO Busovača, brigada Josip Ban Jelačić HVO Kiseljak, 110. brigada HVO Usora, 111. xp brigada HVO Žepče, brigada Kotromanović HVO Kakanj, brigada Jure Francetić HVO Zenica i pripadajuće postrojbe posebnih namjena, PZO, 4. bojna Vojne policije HVO-a i 3. gardijska motorizirana brigada Jastrebovi i njene PPN postrojbe, 95. Domobranska pukovnija “Marinko Bošnjak” HVO Kreševo, HVO Fojnica, brigada Bobovac HVO Vareš i brigada Hrvoje Vukčić – Hrvatinić HVO Jajce.

Agresija Armije R BiH

Blokade puta s ciljem onemogućavanja prolaska snaga JNA, formiranje i držanje crta obrane prema JNA na područja Jajca, Travnika, Žepča i Usore, oslobađanje vojarni i objekata JNA u Kiseljaku, Busovači, Travniku, Novom Travniku, Vitezu i Zenici, bile su među prvim aktivnosti postrojbi ZP Vitez. Mnoga mjesta našla su se na meti granatiranja iz zrakolova JNA, od Usore i Žepča preko Busovače, Viteza, Novog Travnika do Jajca i Pougarja, današnjih Dobretića u kojima JNA nakon sedmjesečne obrane u listopadu 1992. godine slama otpor hrvatskih branitelja te sve snage preusmjerava na Travnik. U studenom iste godine iz travničkih župa Turbe i Potkraj, JNA protjeruje tri tisuće Hrvata. Ono što slijedi, još je kvaviji rat s Armijom R BiH koja cijelo vrijeme pravi plan kako u Središnjoj Bosni, progonom Hrvata, nadoknaditi ono što joj je srpski agresor uzeo u Istočnoj Bosni te na ovo područje naseliti Muslimane iz Foče, Krajine i drugih područja iz kojih je muslimasko stanovništvo protjerao srpski agresor. Sve češći incidenti prerastaju u zločine, a plan etničkog čišćenja pokušava se provesti u svakoj srednjobosanskoj općini, od Bugojna i Uskoplja preko Lašvanke i Lepeničke doline do, Zenice, Vareša, Kaknja, Žepča i Usore. Glavninu svojih snaga Armija R BiH preusmjerava na Središnju Bosnu koju s više svojih korpusa u čijem sastavu su bili i mnogobrojni borci iz islamskih zemalja, mudžahedini, drži pod opsadom više od godinu dana. Od proljeća do kraja 1993. godine Armija R BiH pokreće najžešće ofanzive u više strateških pravaca u dolinama Lašve i Lepenice, te dolinom rijeke Bosne, dijeleći prostor Operativne zone HVO-a Središnja Bosna na nekoliko enklava, koje su dodatno bile rascjepkane kako je rat odmicao. Gdje god da su uspjeli, pripadnici Armija R BiH i mudžahedini koji su bili u njenom sastavu, ostavljali su krvave tragove svojih zločina,nad civillnim pučanstvom, kao i naa pripadnicma HVO-a. Postrojbe Zbornog područja HVO-a Vitez 1993. bore se protiv postrojbi protiv islamskog terorizma protiv kojeg danas ‘ratuju’ sve svjetske velesile. No, za Središnju Bosnu i teror mudžahedinskih boraca nad Hrvatima , unatoč svim novinarima svjetskih medijskih kuća koji su tada bili na ovom području, nitko nije ni htio, a izgleda, ni želio čuti.

Razmjeri stradanja

S prostora Središnje Bosne, odnosno, današnjih Županija Središnja Bosna i Zeničko dobojske, protjerano je 110 tisuća Hrvata, od 331. logora Armije R BiH 238 ih je bilo u Središnjoj Bosni, a kroz njih je prošlo sveukupno 10 tisuća Hrvata. Opljačkano je i spaljeno gotovo 12 tisuća hrvatskih kuća i druge imovine, devastirano i uništeno 67 crkva, 74 katoličke kapele, 41 prateći crkveni objekti, devastirana dva franjevačka samostana, a minirano čak 71 katoličko groblje. 140 000 Hrvata u enklavama Lašva, Lepenica i Žepče branilo je 15 tisuća vojnika Zbornog područja protiv 80 tisuća vojnika Armije R BiH. Dusina,Šušanj, Ovnak, Gusti Grab, Maljine, Bikoši, Guča Gora, Križančevo selo, Buhine kuće, Kiseljak, Željezno polje, Višnjica Gaj, Borovica, Zenica, Travnik, Vitez, Žepče, Busovača, Fojnica, Vareš, Kakanj, samo su neki od zločina koje je počinila Armija R BiH nad Hrvatima u Središnjoj Bosni. Nije ih kaznio ni Međunarodnom sudu u Haagu ali ni Sud BiH.

Ratni put ZP Vitez

Pored obrane Središnje Bosne, postrojbe ZP Vitez sudjelovale su i u obrani Kupresa, Glamoča, Drvara, pa je tako, 18. siječnja 1994. godine formirana 3. Gardijska brigada „Jastrebovi“ proistekla iz postrojbi ZP-a HVO Vitez. ZP HVO Vitez i 3. Gardijska brigada su u listopadu 1994. dali nemjerljiv doprinos na kupreškoj bojišnici, potom u operacijama Zima, Cincar, Skok 1 i 2, da bi nakon Splitskog sporazuma Tuđman- Izetbegović o zajedničkom djelovanju HVO-a, HV-a i Armije R BiH sudjelovali u oslobađanju Grahova i Glamoča. Sve do potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, postrojbe ZP Vitez i 3. gardijske dale su ogroman doprinos u oslobodilačkim operacijama od onih na Kupresu, pa do Oluje. Preustrojem Oružanih snaga ZP se tako transfomiralo u Treći ZDRUG Vitez.

„Rat“ nakon rata

Rat protiv Hrvata Središnje Bosne nastavio se i nakon prestanka ratnih sukoba i potpisivanja Daytonskog sporazuma. Najprije se ogledao u ubojstvima hrvatskih policajaca i povratnika u Travniku, Bugojnu, Kaknju, Fojnici, Varešu, prijetnjama i zastrašivanjem, napadima na imovinu u vlasništvu Hrvata. Političkim sredstvima vodi se do današnjih dana. Ciljevi su ostali isti, protjerivanje Hrvata iz Središnje Bosne, ubrzavanje procesa raseljavanja i svođenje Hrvata na nacionalnu manjinu uz ukidanje konstitutivnosti garantirane Daytonom i Ustavom BiH. U takvim okolnostima, prisjetiti se povijesne uloge postrojbi ZP Vitez, još je značajnije. U odnosu na ostala tri Zborna područja – Orašje, Mostar i Tomislavgrad, ZP Vitez nije imalo teritorijalnu vezu s Hrvatskom odakle je ostalima dolazila pomoć. Upskos činjenici da je bilo prepušteno samo sebi, Zborno područje HVO-a Vitez uspješno je obranilo značajan dio Središnje Bosne boreći se protiv najmanje osam puta jačih snaga Armije R BiH, braneći svoj narod ali i sprječavajući uspostavu Islamske republike u BiH kojoj bošnjački političari i danas teže, nazivajući je građanskom. Obranjena krvlju i hranrošću hrvatskih branitelja, Središnja Bosna i danas vapi za pravdom i istinom o pravednoj borbi hrvatskog naroda za obranu ovih prostora kroz postojbe HVO-a okupljene u ZP Vitez, borbu koja treba i mora biti završena za pregovaračkim stolom dogovorom koji će osigurati opstanak Hrvatima na postoru na kojemu su Hrvati u Domovinskom ratu podnijeli najveću žrtvu, prostoru Središnje Bosne.

Izvor: Artinfo.ba

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti