Od početka pandemije, uz veće centre, veliki teret liječenja podnijele su i bolnice u manjim sredinama. U njima je, uz sve nedaće borbe protiv koronavirusa, najčešći problem nedostatak stručnog kadra. Ekipa Federalne televizije posjetila je Covid odjel Opće bolnice u Jajcu, koja je možda najbolji primjer kako pacijente ne liječe aparati i oprema, nego ljekari i medicinski tehničari. Kojih ovdje, kao i u ostale četiri bolnice u Srednjobosanskom kantonu, nema dovoljno.
Na Odjelu intenzivne njege, čiji je dio pretvoren u kovid odjel, sestra Andrea Baković sama u svojoj smjeni brine o sedam pacijenata koji proteklih dana biju svoju bitku protiv koronavirusa. Dijeli ručak, potom terapiju, hrani, presvlači ih i njeguje. I tako gotovo dvije godine, svakodnevno izložena virusu od kojeg se i ona, kao i većina njenih kolega i sama liječila.
„Kao sestra sve to sama odradim, tako i moje kolege, od sedam ujutro do sedam navečer, ili navečer od sedam do ujutro. Nekad bude stvarno naporan dan, težak, pacijenata bude jako kritičnih, teških, ali uspjeli smo sve izdržati“, priča Andrea.
I ovo je trenutno mirniji dan u bolnici Jajce. A bilo ih je kažu, u protekle dvije godine, preteških. Kada su na kovid odjelu pet tehničara i dvojica ljekara internista, brinuli o više od 40 pacijenata, što je zauzimalo dvije trećine ukupnih kapaciteta ove bolnice, predviđene za liječenje lakših i srednje teških kovid slučajeva. Oni teži smještani su u bolnice Travnik i Novu Bilu. Ali nerijetko, zbog brze promjene kliničke slike, i sami su bili prinuđeni reagirati i potom po nekoliko dana, ostati uz pacijenta.
„Jedne prilike smo imali pacijenta kojeg smo reanimirali, koji je bio na respiratoru. Kad je pacijent na respiratoru, jedino anesteziolog i subspecijalist interne medicine su dovoljno educirani da se mogu brinuti o tim pacijentima. Onda morate posvetiti sve svoje vrijeme, biti stalno uz pacijenta“, ističe dr. Stipan Jezerčić, direktor Opće bolnice Jajce.
I tako u bolnici ostati danima jer je doktor Jezerčić jedini anesteziolog bez koga pacijent ne bi mogao na respirator. Ujedno je i direktor. U bolnici koja u doba pandemije uz to nema ni pulmologa, ni infektologa – svi rade sve. Zahvaljujući tome, većina od oko 600 onih koji su u proteklom periodu prošli kroz ovaj odjel, izađu uglavnom izliječeni.
Invazivni, neinvazivni, transportni respiratori, mašine za brži protok kisika. Sve spremno za pomoć pacijentima. Ali se svi nadaju da će ih što rjeđe koristiti jer ih je ovdje mnogo više nego ljudi koji znaju s njima raditi.
