Titove vile u Koprivnici i Gorici kod Bugojna umjesto da budu turistička atrakcija na kojoj bi se dobro zarađivalo, kao što to rade Slovenci, postale su ruševine u kojima ovčari sklanjaju stada od nevremena, a psi lutalice pronalaze mjesto za prenoćište.
Na ovu temu teško je pronaći sugovornika jer u turističkoj zajednici ne znaju tko može gospodariti objektima dok u općini tvrde da je to još uvijek neriješen problem podijele zajedničke imovine bivše Jugoslavije koju je koristio Josip Broz Tito.
Naravno da bi to bila odlična turistička atrakcija na kojoj bi se moglo zaraditi, ali zaista ne znam tko je nadležan za ove vile. Znam da je Titov tunel kod Konjica pripao ministarstvu obrane BiH, ali on se povremeno i otvori pa služi kao turistička atrakcija ili se u njemu organiziraju likovne kolonije, izložbe, itd… Kako se pravi posao sa Titovom ostavštinom najbolje su pokazali Slovenci koji su Titovu vilu na Bledu pretvorili u turističku destinaciju na kojoj dobro zarađuju”, rekao je za portal flash.ba Miroslav Matošević, direktor turističke zajednice županije Središnja Bosna.
Titova vila na Koprivnici bila je ograđena šumskim kompleksom za lovište na površini od čak 80 hektara. U tom kompleksu bio je izgrađen i prvi teniski teren na prostorima bivše zemlje. Danas je to sve jedna velika ruševina iz koje se više nema što ni odnijeti. Ovčari s kojima smo razgovarali tvrde da je to bila organizirana pljačka kamionima jer je vila rat dočekala potpuno sačuvana. Od njih smo i doznali da je Titovo lovačko odijelo sa šeširom od devine dlake prodano na pijaci u središnjoj Bosni za samo 60 KM. Razni mešetari prodavali su i umjetničke slike, lovačke trofeje i sve što se moglo unovčiti iz Titovih vila. Na prostoru vile Koprivnice sreli smo i veterane rata koji uberu ljekovito bilje i liječe svoje rane jer kažu: ”Ovo je prava zračna banja. Odiše mirom i čistim zrakom. Ne treba ti more za uživanje”.
Odavno želimo staviti tu imovinu u funkciju, ali još uvijek se ne zna titular vlasništva. Naravno da bi to bila velika atrakcija za turizam, međutim kod nas to sve teško ide. Mi kao lokalna zajednica nemamo nikakve ingerencije nad tim objektima koji su sada već porušeni. Vila “Gorica” spada u nadležnost Šumsko-privrednog preduzeća. Jedan dio pripada Gornjem Vakufu/Uskoplju, drugi Bugojnu. Pokrenuli smo proces s Vladom KSB i Vladom FBiH koji traje duže od pet godina kako bi se to prenijelo na lokalni nivo. Međutim, sve ide jako sporo”, istakao je Hasan Ajkunić, načelnik Općine Bugojno.
Pred Titovom vilom Gorica sreli smo bugojansku penzionerku Sajmu Mlaćo kako hrani pse lutalice. Pitali smo je li neobično da lutalice žive u bivšoj Titovoj vili?
Nemam ja ništa s tim, nisam ja to prouzrokovala. Ovi psi su bili u Brankovoj vili (Branka Mikulića) koja je nedaleko odavde. Ali i ja sam se iznenadila kada sam vidjela da su ih počeli ovdje donositi. Dođem svaki dan, nahranim ih i vratim se u svoj stan. Malo mi bude lakše jer bolujem od dijabetesa pa mi šetnja dobro dođe. Dio svoje penzije odvajam njima za hranu”, kaže Sajma jer brine što će biti s psima kada zima dođe.
O Titovim vilama još uvijek nitko ne brine. (Srećko Stipović)
