Moj zet Bruno je jedini sin u svojih roditelja… Mogao je birati koji fakultet završiti i koji poziv u životu odabrati, gdje otići… odabrao je čistiti našu zemlju od mina, odabrao je ostati u svom selu, birao je moju Dunju…
Ona je kozmetičarka i dok se njen trudi da nam život bude barem malo sigurniji, Dunja pokušava napraviti da budemo malo ljepši… Sizifov posao kod oboje, Bosnu očistiti od mina i žene napraviti zadovoljnima…
Ipak, od svih teških stijena koje su krenuli u životu gurati uz ogromno brdo, bila je ona u pokušaju da dobiju dijete… Prolaze godine u braku, njih dugih deset… Ulazim jutros u njihov dom, polako i na prstima… nije minirano već da ne probudim djecu… Branislava se rodila nakon 11. godina ljubavi, molitve i vjere, Manda dvije godine kasnije… ne znam točno jesu li danas Materice ili Očići ali u ovoj se kući ima komu čestitati…
