Katolički vjernici danas će pozavršavati sve poslove na polju jer slijedi Sveto ili Vazmeno trodnevlje, najsvetije vrijeme u kršćanskoj liturgijskoj godini, koje obuhvaća tri dana: Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu, a završava s uskrsnom nedjeljom – slavljenjem Kristova uskrsnuća.
Svi poslovi, osim nužnog oko stoke, staju
Veliki četvrtak, dakle, označava završetak teških radova. Odnosno, tradicionalno se do ovog dana završi s većinom radova u polju jer se s petkom ulazi u vrijeme tišine i ozbiljnosti.
U nekim seoskim sredinama domaćin bi simbolično oprao noge ukućanima ili starijima, kao čin poniznosti i čišćenja. Staje i gospodarske zgrade te životinje blagoslovile bi se svetom vodom.
Veliki petak znači strogi post bez iznimke, u mnogim domaćinstvima jela se suha riba, grah, kiseli kupus, i slično. Svi poslovi, osim nužnog oko stoke, staju i dan se provodi u tišini i molitvi.
Običaj koji nalaže da se ne obavljaju radovi u polju veže se uz vjerovanje da bi to bio grijeh. Isusa se polaže u grob pa bi svaka “rana“ zemlji bila grešna.
Velika subota označava čišćenje i uređenje kuće, okućnice, gospodarskih objekata jer sve mora biti čisto za Uskrs.
Blagoslov jela je posebno važan običaj pa su se košare s hranom (jaja, šunka, mladi luk, kruh, sir, hren…) pažljivo pripremale i ukrašavale, a djeca su ih često nosila na blagoslov.
Jaja donose plodnost i zdravlje
Poznata je i simbolika jaja koja su se bojala prirodnim bojama (lukovina, kopriva, cikla). Vjerovalo se da donose plodnost i zdravlje, pa su se znala zakapati na poljima ili davati stoci.
U nekim selima, u Zagorju ili na Banovini, mladići su palili vatre na brdima uoči Uskrsa kao znak svjetla i pobjede života nad smrću.
Ostao je i običaj blagoslova polja te u nekim krajevima već na Veliku subotu svećenik ide po selima i blagoslivlja polja, vrtove i staje.
Zajednički nazivnik svih tih običaja je zaštita plodnosti, zazivanje blagoslova, poštovanje prema prirodi, i prije svega duhovna tišina i priprema za Uskrs.
