spot_img
Četvrtak, 28 ožujka, 2024

Stara škola u Busovači

Najveća želja u životu mi je da se u Busovači otvori muzička škola…bila bi najljepša zgrada u regiji i prepoznatljiv simbol mog grada…kad bih mogla kupiti zgradu stare škole kod pijace, tu bi je smjestila i proširila…bila bi centar za obrazovanje mladih,od predškolskog uzrasta i prvih nota,do doktora glazbe…

u školu bi se ulazilo preko velikih bijelih stuba,vrata bi bila od orahova drveta i mliječnih stakala po kojima zlatnim vezom plešu note…unutra bi bilo ogromno predvorje,okrugli perzijski sag i luster od Swarovski kristala…niz bijelih vrata koja vode u odaje gdje djeca vježbaju i uče svirati…dopirali bi zvukovi glasovira,harfe,harmonike i solo izvedbi…grad bi svaki dan bio pun momaka u izlizanim farmerkama,s dugom kosom i svojim torbama u kojima spavaju gitare.. neobične i zamišljene djevojke bi žurile na sat solfeđa,na stepenicama se ljubile s neobrijanim facama u starim maslinastozelenim komandos jaknama…svaki petak,subotu i nedjelju bi bili koncerti podijeljeni po razredima i klasama profesora…ispred akademije bi spavao pas i čekao svog slijepog vlasnika,virtuoza na klaviru…na Božić bi bio najveći koncert,pozvala bi tri Ane da gostuju…profesoricu Anu Babić,Anu Rucner da svira i Anu Brnabić da sjedi u prvom redu kao počasni gost…škola bi se zvala “Branko” po legendi mog djetinjstva,harmonikašu Branku Sliškoviću…ja bih bila ravnatelj škole,u crnom fraku i ulaštenim cipelama iz Italije…marširala bih odajama,pozdravljala goste i često zastajala da kroz prozor gledam kako prolaze ljudi,kako iz taksija izlaze gosti koncerta,kako ide život…dok ja sanjam svoju ariju i simfoniju srca.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti

LM