Nedjelja za nedjeljom, nema žurbe, nema gužve u prometu, nema trke ljude koji zaborave gdje uopće toliko žure, nema punih trgovačkih centara, nema buke, nema kupovine bespotrebnog…
Piše: Vanja Papić
Toliko toga sada više nema, a pitanje se postavlja da li nam uopće nešto od toga nedostaje…
Nedjelja je sad vraćena kome pripada, Bog ju je darovao nama za odmor, za obitelj, za trenutke koje mi „darujemo“ Bogu, a On nas hrani i daje snagu da možemo do sljedeće nedjelje, ponovno svoje talente koristiti, društvu doprinosti, obitelj hraniti, zajednici pomagati, sebe kroz Boga i sve druge graditi.
Nismo mi ovo uradili, nismo mi nedjelju oslobodili, nismo mi pomogli da se neke obitelji napokon skupe na nedjeljnom ručku, da osmijeh i radost malih trenutaka dijele, da uče jedni od drugih kako lijepo ponašati se, kako zajedno sve radimo lakše, kako blizina obitelji smiruje i u oluji, kako se prave uspomene koje srca griju i u najjacoj zimi…
Nismo mi vrijeme usporili pa napokon imamo trenutke u kojim čujemo ptice kako pjevuše, vidimo kako proljeće polako doziva biljke, a one svojim redom dolaze, šarenilo se stvara, boje oživljavaju,mirisi nam pogled uljepšavaju, priroda se budi, a mi napokon stignemo to promatrati, udisati, uživati…
Nismo mi to uradili, ali Netko za nas jest…
Ne trebamo puno ni pitati, naučimo samo što treba sačuvati nakon što sve ovo prodje, a proći će jer sve prolazi…
Bogatstvo koje svijet daje nikad nije manje vrijedilo, materijalnim smo svijet pretrpali, a duše ispraznili.
Razbolili smo se, a razbolili smo i zemlju i prirodu. Milijun pitanja, a odgovora nema. Mediji (pro)daju svoje odgovore, ali rezultat je uvijek isti, ništa ne pomaže da budemo bolje, imunitet čitavog svijeta samo slabi sve više.
Sad kad posljednju kap snage dajemo, sjetimo se da samo u Bogu smo jaki i kad smo slabi, možda smo tad i najjači jer napkon priznajemo da sami više ne znamo i ne možemo.
Lijek imamo, uvijek smo ga i imali, ali ga zbog žurbe ovog svijeta, ponude lakih, lažnih i brzih rješenja, moderne znanosti koja svijetu služi, a ne više čovjeku, nismo spoznali, cijenili i primjenili.
JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT 
† (Ivan 14, 6)
„Tko ima uši, neka čuje.“ (Matej 13, 4)
Zajedno pokušajmo raditi prvo na duhovnom, a onda i tjelesnom ozdravljenju, budimo jedni drugima ruka podrške i mira, budimo pomoć onima koji sami više ne mogu, budimo radost gdje je tuga došla, budimo hrabri i jaki za slabije i nemoćne, budimo pravda uvijek bez izuzetka da nepravdu iskorijenimo…
Naučimo Bogu dati i predati sve, jakost i slabost, dušu i tijelo, vrijeme i put, sva rješenja, probleme i dileme.
Ljude ljubimo, grijeh osudimo, ali čovjeku uvijek pomozimo da ustane i ne odustane.
Novi savez s Bogom sklopimo jer novu priliku opet smo dobili.
Možda ne možemo nedjelju u ovom trenutku učiniti neradnom, da barem radno vrijeme zasad skratimo, za to se molimo i nadajmo.
Ali jedno možemo, a dokaz sad pred nama imamo. Ne moramo mi ići taj jedan dan kupovati. Evo sad smo naučili, moguće je i ranije kupiti sve ono potrebno pa i ono manje potrebno. Moguće je jedan dan preživjeti bez odlaska u trgovinu. Moguće je jedan dan biti slobodan od svjetovnog. Moguće je taj dan Bogu posvetiti, s obitelji u miru provesti, u prirodi uživati, u šetnji poznate i nepoznate ljude sresti, neke na kavu pozvati, roštilj raspaliti, društvo proširiti, lijepe i tople uspomene stvarati.
Samo kažem, MOGUĆE JE.
Nemojmo mi drugima obitelji razdvajati, svoje vrijeme u kutijama zatvorenim trošiti, buku umjesto prirode slušati, biti dio mase koja luta i stalno nešto novo trazi, a duše ponovno prazni.
PROMIJENI se TI i drugome ćeš PRIMJER biti.
Imamo priliku, imamo način, imamo vrijemo.
Budimo bolji ljudi, bolji župljani, bolji građani, bolji vjernici, bolji radnici, bolji u svojoj obitelji i u svemu što radimo.
Čuvajmo svoje obitelji, svoju zajednicu i župu, čuvajmo jedni druge, a Bog će kao i uvijek čuvati sve nas.
I u najvećoj tami, potrebno je samo jedno svjetlo da razbije mrak…ako svi budemo svjetlo, taj mrak će potpuno nestati.
Budimo mi ono DOBRO u svijetu, u LJUBAVI rastimo, U BOGU I S BOGOM kroz život koračajmo.
BUDIMO SVJETLO JEDNI DRUGIMA
„Blago onima koji shvaćaju da im je Bog potreban, njihovo je kraljevstvo nebesko.“ (Matej 5,3)
