Predsjednik Glavnog vijeća HNS-a Božo Ljubić nedavno je imenovan za člana Vanjskopolitičkog odbora Sabora RH.
U intervjuu za Večernji list BiH govori o otvaranju pregovora o izmjeni Izbornoga zakona između HDZ-a BiH i SDA, utjecaju EU-a, SAD-a…, Hrvatske.
Mislite li kako bi ovaj format razgovora mogao polučiti uspjeh s obzirom na to da sadrži paket triju važnih reformskih procesa?
– Ove razgovore vidim kao početak realizacije dogovora iz Mostara, temeljem kojega su održani izbori u ovome gradu. Čini mi se i kako je ovaj sastanak iznuđen pritiskom međunarodnih predstavnika koji su bili njegovi sponzori.
Jeste li optimist vezano uz izmjene Izbornoga zakona koji bi zajamčio Hrvatima mogućnost da biraju svoje legitimne političke predstavnike?
– Ja jesam realni optimist. Kako je tako, svjedoči i moj vlastiti doprinos cijelom procesu kroz ustavnu apelaciju dok sam bio predsjedatelj Zastupničkoga doma…
Neki tu presudu doživljavaju problemom?!
– To može biti problem samo za one koji imaju iluziju da je moguće ostvariti dominaciju, najprije FBiH. Riječ je o bošnjačkim političkim predstavnicima…
Ali kako onda tumačite to da je njihov glasnogovornik Željko Komšić, koji se predstavlja kao etnički Hrvat?
– Komšić od hrvatstva ima samo to da mu je otac Hrvat, a sve ostalo zapravo ga ne legitimira kao takvog. On se, prije svega, ponaša kao etnički biznismen. Činjenicu očeva hrvatstva iskoristio je za lukrativne pozicije u institucijama BiH. Od veleposlanika, preko člana Predsjedništva BiH. No, u cijelom raspletu on je u suštini nevažna politička figura. Instrument je bošnjačke politike. Hrvatska strana treba razgovarati o ključnim rješenjima s legitimnim predstavnicima Srba i Bošnjaka.
Da sada bošnjačkim građanima trebate objasniti zašto trebaju prestati nametati predstavnike Hrvatima, što biste im rekli?
Dvadeset i pet godina nakon rata BiH se nalazi na začelju svih procesa u Europi. Spomenuo sam nedavno primjer Ruande. To je zemlja središnje Afrike u kojoj je u skoro isto vrijeme bjesnio rat kao i u BiH. U 100 dana počinjen je genocid i ubijen je gotovo milijun ljudi. Ni izdaleka ta zemlja nije imala potporu kao BiH. Ali je lansirala satelit 2019. Na dresovima Arsenala iz Londona piše “Visit Ruanda”. Povećali su svoj BDP za 30 puta.
Kako BiH može slijediti primjer Ruande?
– BiH to može postati samo tako da se priznaju tri etničke nacije – Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Država nije stvorila te etničke nacije. To je završena priča dva i pol stoljeća. I taj sustav triju konstitutivnih naroda je u temeljima svih prijašnjih i aktualnog uređenja. Ako se to načelo prizna, vrlo je jednostavno doći do rješenja.
Za razliku od ovoga što kažete, sada se podvaljuju politički identiteti Bosanaca i Hercegovaca te se zatire tronacionalni identitet. Čemu to vodi?
– Tzv. državno nacionalno bosanstvo pokušalo se nametnuti više puta. Prvi put u vrijeme namjesnika Kalaja i pokazalo se neuspješnim, čak i unatoč tome što je Austro-Ugarska kao okupacijska sila imala mnogo snažnije mehanizme od bilo koga poslije. Drugog puta država je pokušala nametnuti nacionalnost u vrijeme Jugoslavije s jugoslavenstvom. Od kralja Aleksandra do socijalističke Jugoslavije. Sve je doživjelo krvavi epilog. Zašto nije moguća ta ideja u BiH? Pa zato što ne postoji nijedna etnička nacija koja je dovoljno jaka poraziti druge dvije, niti postoji ijedna koja je toliko superiorna da kulturno asimilira druge dvije.
Primjeri iz Europe pokazuju kojim putem BiH može ići prema tome?!
– Belgija je višedimenzionalna federacija. Valonije, Flandrije i Bruxellesa, ali i zajednica Valonaca, Flamanaca i Nijemaca. Ili primjer Švicarske. 70-ih godina većinski njemački kanton Bern imao je 40.000 frankofona i oni se nisu osjećali lagodno. Proveden je referendum i stvoren kanton Jura, većinski katolički, frankofoni. Švicarska zbog toga nije oslabjela. Dapače, postala je jača jer se stvarala klima povjerenja. U BiH se pokušaj da se ostvari identitet Hrvata diskreditira kao pokušaj podjele.
Što za vas konkretno znači federalizacija? Je li to treći entitet?
– Neću se kategorički odrediti na ovo vaše pitanje jer ne bih htio na bilo koji način utjecati na proces izmjena Izbornoga zakona. Ono što sada vidimo su pokušaji negiranja konstitutivnosti naroda. U Daytonu je kroz taj model omogućeno Hrvatima ostvariti svoj identitet. Napad na konstitutivnost predstavlja ratnu retoriku.
Neki kažu i državnim udarom?!
– Može se i tako reći. Ali, prije svega, prijetnja su narodima što ih u tome slučaju čeka. Oni koji neodgovorno barataju tim tezama zaboravljaju da je 100.000 ljudi ubijeno, a pomaknuto dva milijuna upravo stoga jer su branili vlastiti identitet – konstitutivnost.
Nedavno je upravo te ambicije ojačao predstavnik iz Vijeća Europe?
– Rekao bih kako je riječ o trećerazrednom službeniku koji je krajnje neodgovorno govorio o potrebi provedbe presude “Sejdić – Finci”, koju apsolutno podržavam.
Molim, objasnite kako provesti tu presudu i je li ona proturječna odluci Ustavnoga suda BiH u predmetu “Ljubić”?
– To nije istina.
Je li presuda “Sejdić – Finci” ujedno presuda konstitutivnosti naroda?
– Ne. Uopće nije inkompatibilna s konstitutivnosti naroda. Procese u BiH moramo urediti prema većini. Oko 1,5% stanovništva izjasnilo se kao Bosanci i Hercegovci, a ogromna većina su Hrvati, Srbi i Bošnjaci. Čak ni građanska država nije proturječna s konstitutivnim narodima i ne smije se provoditi diskriminacija. No, u BiH su građani Hrvati diskriminirani u odnosu na Bošnjake ili Srbe. Po presudama Ustavnoga suda u predmetima “Ljubić” i Alije Izetbegovića ističe se kako je konstitutivnost ključno načelo kojemu se trebaju povinovati svi ustavi i svi zakoni u BiH. Istodobno, po presudi “Ljubić” definirano je da je svaki konstitutivni narod demos iz kojega proistječe demokratska volja.
Kako bez izmjene Ustava osigurati da se Dervo Sejdić može kandidirati i postati član Predsjedništva BiH?
– Po jednome prijedlogu HNS-a FBiH uređuje se s tri izborne jedinice. Po tome se svi građani mogu kandidirati. Ne vidim nijednog razloga da se za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ne mogu kandidirati Dervo Sejdić ili Jakob Finci. Za mene je to prihvatljivo, ali ne dolazi u obzir da to bude Božo Ljubić ako ga budu birali bošnjački birači.
Kako komentirate tvrdnje da je BiH “zarobljena” u etnonacionalnom odlučivanju?
– To je apsolutno pogrešno. U današnjoj BiH dominira građanski sustav, jedan birač jedan glas. Od općina i gradova, županija, entiteta, državnoga Zastupničkoga doma. I svi se mogu kandidirati. Samo dvije institucije – Predsjedništvo BiH i domovi naroda, gdje se zahtijeva legitimno političko predstavljanje. Hrvati moraju imati mogućnost izabrati svih 17 izaslanika u Dom naroda.
Kako ste razumjeli Palmerove i Sattlerove poruke, koji su poručili da međunarodna zajednica više neće biti arbitar ili odvjetnik jedne od strana? Kakva je to evolucija?
– Izjave predstavnika EU-a u BiH i visokog dužnosnika State Departmenta su indikativne.
Jesu li ohrabrujuće?
– Svakako da jesu. Primjerice, Sattler je izrijekom spomenuo odluke Ustavnoga suda BiH i Suda u Strasbourgu, što je nazvao temeljem za izmjenu Izbornoga zakona. Posebno je indikativna Palmerova izjava. Upućena je političkom Sarajevu jer je posljednjih dana stvorena klima da BiH čeka unitarizacija i građanska država s dominacijom jednoga naroda. No njegova poruka da neće doći Biden na bijelom konju, ni bilo tko drugi i donijeti Dayton 2 ili travanjski paket, puno govori. To znači da je američka administracija detektirala opstrukcioniste oko izmjena Izbornoga zakona. A ja uvjeravam sve da BiH neće dobiti kandidacijski status s EU ako ne bude izmjene Izbornoga zakona.
Kako ste doživjeli poruku Njemačke da imenuje novog visokog predstavnika u BiH?
– Sama činjenica da je Njemačka, kao najozbiljnija zemlja EU-a, kandidirala važnoga čovjeka…
Ali Njemačka je ranije kandidirala C. Schwartza Schilinga?!
– Zato sam rekao važnoga čovjeka. Bivšeg ministra, državnog tajnika. To govori da Njemačka ozbiljno misli s BiH i regijom Balkana. To je prilika za BiH. Očito je plan da on bude zadnji visoki predstavnik.
Kako gledate na ulogu hrvatskog premijera Plenkovića, odnosno predsjednika Milanovića prema BiH i Hrvatima?
– Odnos RH prema Hrvatima u BiH počeo se značajno mijenjati u posljednjih 6-7 godina. U vremenu, prije svih, HDZ-ove Vlade, ali i Milanovićeve. Najvažnije je da se u RH shvaća kako su Hrvati u BiH i država BiH strateški nacionalni interes. U promjeni te paradigme posebno treba vrednovati mandat Andreja Plenkovića. On je političar od formata, nadilazi granice države i regije. Ima europski renome. Njegov ugled i utjecaj u EU vidljiv je i u odnosu Unije prema BiH.
Milanović?!
– On je čovjek sasvim drugog karaktera, ali s državničkim kapacitetom.
Kažu predsjednik s karakterom?!
– Tako se predstavio, ali se i pokazuje. Znajući njegovo podrijetlo, nekoliko puta sam rekao, u njemu postoji hajdučki gen koji Hrvati u BiH baštine, koji nam je usađen od vremena osmanske okupacije. Možemo biti apsolutno zadovoljni što u Zagrebu imamo dvije vodeće dužnosti koje zastupaju istinsku nacionalnu i državnu politiku koja ide svima u korist.
