Kad je bošnjačka politika shvatila kako bi “preko noći” mogla izgubiti luksuz nametanja političkih predstavnika drugim narodima, digla se kuka i motika, upućivale prijetnje i zveckalo oružjem. Takve prijetnje nipošto ne treba shvatiti olako, posebno ako se stave u kontekst nedavnih uništavanja simbola hrvatskog identiteta u Tešnju i Varešu, napada na katoličku obitelj također u Tešnju, opetovanih napada na političke predstavnike Hrvata Bugojna, prijetnje sarajevskoj obitelji zbog obilježavanja Božića….
Odluka visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta da popusti pod bošnjačkim pritiskom i ne nametne izmjene Izbornoga zakona u skladu s presudom Ustavnoga suda BiH u predmetu Ljubić jasno pokazuje kako ni ovaj međunarodni upravitelj BiH nije ništa drugo nego sredstvo ispunjavanja želja bošnjačke politike. Tako je i Schmidt postao još samo jedan u nizu visokih predstavnik koji ostaje zapamćen kao čovjek koji je svojim (ne)akcijama doveo BiH korak bliže njenom raspadu.
Naime, nakon što je bošnjačkoj javnosti “procurio” nacrt izmjena Izbornog zakona koje je Schmidt namjeravao nametnuti kako bi se stekli uvjeti za provedbu izbornih rezultata, u prvom redu popunjavanje federalnog Doma naroda, u bošnjačkoj političkoj javnosti stvorila se čak i za BiH nevjerojatna histerija. Prijetilo se ratom, napadom na OHR, samom Schmidtu se napravila “sačekuša” u Tuzli, Hrvate se brojalo i smještalo u vagone, govorilo o “prebrojavanju” vojne snage, etiketiralo cijele narode; sve samo kako bi se spriječilo da građani FBiH hrvatske i srpske nacionalnosti te nacionalne manjine napokon krenu nesmetano i u skladu s Ustavom BiH, sami sebi birati političke predstavnike. U ovom trenutku građani FBiH bošnjačke nacionalnosti biraju sve bošnjačke izaslanike u Dom naroda FBiH, kao i izaslanike nacionalnim manjina, većinu srpskih te je izvjesno kako mogu izabrati i jednu trećinu (šest) hrvatskih izaslanika.
U praksi to znači kako bošnjačka biračka baza bira ljude koji u Domu naroda FBiH trebaju predstavljati i Hrvate i Srbe i nacionalne manjine. Time se građanima FBiH nebošnjačkih nacionalnosti uskraćuje pravo izbora vlastitih političkih predstavnika, odnosno pretvara ih se u građane drugog reda. Ustavni sud BiH u presudi Ljubić jasno je utvrdio da je takvo ponašanje neustavno te je stoga izbrisao dijelove Izbornog zakona koji su omogućavali Bošnjacima da drugim narodima nameću političke predstavnike u federalni Dom naroda.
Nakon što je bošnjačka politika godinama izbjegavala bilo kakav dogovor s bilo kim o bilo kakvim izmjenama Izbornog zakona, posljednjih 10-ak dana se činilo kao da postoji mogućnost da će visoki predstavnik napraviti nešto pozitivno za BiH i njene građane, odnosno da će građanima FBiH koji nisu Bošnjaci vratiti pravo izbora političkih predstavnika. Uostalom, to pravo im je i ukinuto upravo odlukama ranijih visokih predstavnika koji su pomagali Bošnjacima da naprave svoju nacionalnu državu na teritoriju sadašnje države BiH.
No, kad je bošnjačka politika shvatila kako bi “preko noći” mogla izgubiti luksuz nametanja političkih predstavnika drugim narodima, digla se kuka i motika, upućivale prijetnje i zveckalo oružjem. Takve prijetnje nipošto ne treba shvatiti olako, posebno ako se stave u kontekst nedavnih uništavanja simbola hrvatskog identiteta u Tešnju i Varešu, napada na katoličku obitelj isto u Tešnju, opetovanih napada na političke predstavnike Hrvata Bugojna, prijetnje sarajevskoj obitelji zbog obilježavanja Božića…. Prijetnje i fizički napadi na Hrvate i hrvatske simbole u većinski bošnjačkim područjima sve su češći i otvoreniji i dolaze kao proizvod kontinuiranog širenja kroatofobije koji se plasira kroz bošnjačku javnost kako bi se stimuliralo Bošnjake da podrže svoju politiku u nastojanjima da se doslovno istisne Hrvate i Srbe s teritorija FBiH.
Schmidt, za kojeg insajderi kažu kako je vrlo dobronamjeran čovjek, ipak je podlegao hajci i pritisku te udovoljio zahtjevima bošnjačke javnosti te ostavio “do daljnjeg” na snazi mogućnost nametanja političkih predstavnika drugim narodima.
To pak znači da postaje više nego izvjesno da će se na ovim izborima ostvariti scenarij prema kojem bošnjačka politika ovladava cijelom FBiH i s dvije trećine vlasti na razini Vijeća ministara. K tomu, fenomen Komšić se podrazumijeva.
To će onda otvoriti mogućnost napada bošnjačke politike na hrvatsku ekonomiju u BiH. Najprije će se “napasti” Elektroprivreda HZHB i Eronet, potom vjerojatno i Aluminij, SKB Mostar i bolnice u Livnu i Novoj Biloj te Sveučilište u Mostaru da bi se naposljetku došlo i do privatnih firmi. U četiri godine platformske Vlade FBiH učinjena je ogromna šteta hrvatskoj ekonomiji u BiH usporediva jedino s posljedicama napada međunarodnih snaga na Hercegovačku banku kad su Hrvati Bosne i Hercegovine doslovno opljačkani.
Hrvatska politika u BiH stoga treba vrlo dobro promisliti što činiti u ovoj situaciji. Hrvati su dovedeni u situaciju da ih u listopadu na izborima čeka politička eutanazija ako se Izborni zakon ne izmijeni, a to sebi jednostavno ne mogu dozvoliti.
Ponovno se tako postavlja pitanje ima li uopće smisla izlaziti na izbore po namještenim izbornim pravilima koja zapravo legitimiraju vaš politički odstrel.
Bosna i Hercegovina postaje neprijateljski entitet za hrvatsku naciju ako se u njoj gaze hrvatska politička prava. Schmidt to treba imati na umu. Hrvati nemaju doslovno nikakvog razloga podržavati postojanje države koja im gazi njihova temeljna prava. Srbi su oko tog pitanja načisto, dok Hrvati nisu. Sve ove godine su pokušavali dati svoj doprinos stabilizaciji i izgradnji BiH. Zauzvrat vidimo što su dobili.
Zaključak HNS o potrebni nove teritorijalne reorganizacije BiH time je postao aktualniji nego ikad ranije, iako je pravo pitanje treba li ovakva BiH više uopće i postojati.
Dnevnik.ba
