Od početka ove građanske godine, pa do rujna, prema službenim informacijama Bosnu i Hercegovinu napustilo je 18 000 ljudi.
Neki su zauvijek napustili svoj dom zbog nedostatka radnih mjesta, neki zbog cjelokupnog političkog i društvenog prilično negativnog ambijenta u kojem, ne vide svjetlu budućnost, nikakvu perspektivu ni za sebe, ali ni za svoju djecu i generacije koje dolaze.
U godini koju smo ostavili iza sebe, svatko od nas razmišljao je o stvarima koje su obilježile godinu koja je prošla prije nekoliko dana. I dok se neki prisjećaju svojih poslovnih (ne)uspjeha, završetka studija ili polaganja najtežeg ispita, mnogi se također prisjećaju bolesti koju su pobjedili, ljudi koje su izgubili i prilika koje su propustili.
Ipak, mnogo je onih koji su na bilo koji način staru godinu ispratili s osmijehom na licu, ma koliko god ona teška bila. Da Bosna i Hercegovina ima mlade koji su spremni uzeti stvari u svoje ruke i mijenjati ih, mnogo puta smo se uvjerili, no kada se osvrnemo unatrag i vidimo što smo u proteklih 365 dana zajedno uradili, ne možemo ne ostati ponosni i radosni što imamo priliku ali i blagoslov raditi s najboljim, od najboljih. Ako trebamo jednom rečenicom opisati proteklu godinu, onda bismo sigurno ponovili geslo koje je obilježilo nekoliko naših aktivnosti, a to je: Skupljajte trenutke, a ne stvari.
Mjesec siječanj je mjesec izazova, novih početaka i čvrstih obećanja. Za mnoge mirno razdoblje planiranja i kreiranja, za nas mjesec realiziranja. U zimskim, pomalo hladnim danima kroz projekte i veliki broj aktivnosti pokušali smo ugrijati živote mnogih s kojima smo se susreli i ostvarili bilo kakav kontakt. I ove godine usudili smo se pričati o miru i pomirenju, o različitostima koje nas svakodnevno obogaćuju i stvaraju nam priliku biti boljim ljudima. S mladima koje smo sreli u protekloj godini dana razgovarali smo o važnosti volonterskog djelovanja, medijskog aktivizma i prilikama kojima mijenjajući sebe, možemo promijeniti svijet oko sebe. Rezultate smo mogli vidjeti već nakon nekoliko mjeseci, no koji su plodovi našeg rada, ostaje nam da vidimo.
Nismo se bojali ni razgovarati o važnosti prevencije ovisnosti kod mladih i suočiti se s razlozima zbog čega se ona upravo javlja. Jer, osim što smo naučili da višak slobodnog vremena itekako utječe na pojavu raznih vrsta ovisnosti, usudili smo se motivirati mlade i ponuditi im konkretne alate kako pametno iskoristiti vrijeme i uživati u rezultatima svoga rada. Bili smo i sportski aktivni, gdje smo zaljubljenicima u nogomet ponudili jednu novu dimenziju sporta, oslobođenu nasilja, psovki a prožetu duhovnošću. Razvijali smo i svijest o ekologiji, zaštiti djece i njihovih prava, radili s djecom bez roditeljskog staranja, učili mlade kako biti odlični animatori, bili u posjeti osnovnim i srednjim školama, ali i bili odlični domaćini istima, barem po onome što piše u knjizi utisaka.
Veljaču smo rezervirali za svečano otvorenje drugog ciklusa poljoprivrednog projekta Iuvenes Fructus, okupili Vijećnike vijeća za mlade Vrhbosanske nadbiskupije i s njima razgovarali o važnim i značajnim projektima koji su se trebali realizirati. Ovaj mjesec zaljubljenih također ćemo pamtiti i po posjeti gradu ljubavi, Veroni gdje smo osim prilike za dodatnom edukacijom vrijeme iskoristili kako bismo uživali u čarima i ljepotama ovog grada. Mjesec kasnije otvorili smo poziv mladima ali i voditeljima skupina mladih da se prijave na natječaj s projektima i aktivnostima koje bi realizirali u svojim župnim i lokalnim zajednicama. Također se educirali na seminarima i edukacijama za pisanje europskih projekata, sudjelovali na forumima u Drezdenu, Briselu. Travanj je bio rezerviran za susrete 500 ministranata, treću Nacionalnu konferenciju o pastoralu mladih održanu u Banjoj Luci na temu Crkva i mladi uoči Sinode, edukaciju o zaštiti djece, zatim edukaciju na kojoj su se mladi upoznali s pedagoško-didaktičko-metoditičkim izazovima u radu s djecom i mladima, kako se nositi u konfliktnim situacijama i sl.
Prostorije Centra za mlade Ivan Pavao II. također su bile mjesto susreta profesionalnih šahista koji su sudjelovali na drugom uskrsnom šahovskom turniru. Svibanj je bio bogat raznim aktivnostima koje su započele formacijom animatora, nastavljene uspješno održanim četvrtim festivalom duhovne glazbe Marijafest BiH koji se održao pod sloganom Pjesmom do neba, te okupio 11 glazbenih skupina iz cijele Bosne i Hercegovine. Peti mjesec u godini mnogi će pamtiti i po susretu mladih Banjalučke biskupije, posjeti Beogradu, svečanom otvorenju Regionalnog ureda u Posavini, ali i po uspješnoj realizaciji 47. Dana mladih Vrhbosanske nadbiskupije koji se ove godine posljednjeg vikenda u svibnju održao pod geslom Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
Lipanj osim što će mnogi pamtiti po sunčanim danima, ostat će i zapamćen po odlasku u Albaniju gdje su mladi iz BiH zajedno s mladima iz Italije i Albanije radili na pripremi ljetnog kampa. Veliki broj volontera ovaj mjesec pamtit će po odličnom zabavnom izletu na Trebeviću za sve volontere, odlasku na seminar u Bratislavu, završnici Katoličke malonogometne lige. Djelatnici Centra za mlade Ivan Pavao II., lipanj će pamtiti po svome prvom rafting iskustvu održanom s ciljem jačanja zajedničkih kapaciteta. Sedmi mjesec prošle godine bio je rezerviran za župu sv. Ane u Radunicama i sve ljetne kampove koje smo tamo održali- Offline kamp, specijalizacija animatora, kamp mira Friedensgrund, kamp u sklopu projekta Mali putokazi u život okupili su više od 200 mladih koji su imali priliku sudjelovati u bogatom edukativnom i zabavnom programu.
Kolovoz je također bio rezerviran za ljetne kampove, ovaj put van granica Bosne i Hercegovine, pa su mladi iz BiH uživali u ljepotama Albanije i Poljske i svemu onome što se događalo na ljetnim kampovima. Rujan će ostati zapamćen po petoj volonterskoj akciji 72 sata bez kompromisa, koja je ove godine okupila 950 mladih, koji su na 95 projekata u 30 lokalnih zajednica pomogli sebi ali i ljudima u potrebi. Zadnja tri mjeseca prošle godina bila su rezervirana za radionice u školama, međureligijsko studijsko putovanje mladih, duhovne obnove, te pripreme za najradosniji kršćanski blagdan Božić.
Bosnu i Hercegovinu je napustio veliki broj mladih, istina. No, ne smijemo zaboraviti one koji su ostali ovdje. Ne smijemo zaboraviti na one mlade koji svojim rukama, znanjem i talentima grade ljepšu i uspješniju Bosnu i Hercegovinu za sebe, ali i generacije koje dolaze. Protekle godine, upravo onim mladima koji su ostali ovdje, pružili smo šansu i nismo se pokajali. Jer, još jednom su nam pokazali da im treba samo malo podrške, te da sa strpljenjem čekamo rezultate njihovog rada.
Skupljali smo trenutke, a ne stvari. Skupljali smo uspomene i prilike za biti boljim osobama i vrlo često bili na testu ljudskosti, kojeg smo položili iz prve i neka smo. Jer, u godini koja je ispred nas, čeka nas mnogo izazova, prilika koje ćemo sigurno uspješno riješiti. Neće biti lagano, sigurno, no uz Božji blagoslov ali i mlade koji nam iz godine u godinu pružaju povjerenje, uspjet ćemo.
U godini koja je ispred nas, nećemo se baviti brojkom onih koji su otišli, nego brojkom onih koji su ostali i brojkom dobrih djela koje su napravili. Mi smo za takvu godinu spremni i za novih 10 000 mladih s kojima će mijenjati sebe ali i svijet oko sebe. Baš kao i prethodnih godina!
Sretno nam novih 365 dana izazova i prilika, i za isto toliko dana prošle godine- Hvala vam.
P.S. Previše je fotografija od prošle godine koje bi s vama podijelili, no donosimo vam top 12 koje su nama ostale u dragom sjećanju na sve ono što smo zajedno napravili.
IZVOR: Nadbiskupijski centar za pastoral mladih “Ivan Pavao II.”
