Ponedjeljak, 15 kolovoza, 2022

Privremeno ukidanje trošarina, zajamčen otkup domaće hrane i subvencije vode prema padu cijena

Pročitajte i ovo

Privremeno ukinuti trošarine na gorivo, stimulirati domaće proizvođače hrane zajamčenim otkupom proizvoda, napraviti novi model robnih rezervi po uzoru na Zapad te uvesti subvencije za ugrožene kategorije neke su od ključnih mjera kojima se može postići početak pada cijena u BiH, ističe, između ostaloga, u intervjuu za Večernji list Vjekoslav Vuković, dopredsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH.

Večernji list: Svjedoci smo nastavka rasta cijena svih vrsta proizvoda, a napose energenata. Možete li iznijeti nekoliko ključnih mjera zahvaljujući kojima bismo mogli očekivati početak pada cijena u dogledno vrijeme?

– Postoje mjere entitetskih vlada i apeliramo na smanjenje trošarina, odnosno privremeno storniranje ovih 30 – 40 feninga. To je već onda neka psihološka granica. Vidljivo je kako imamo veliki problem jer sve poskupljuje – promet, prijevoz ljudi, prijevoz roba, a samim time poskupljuju i sve robe. Nadalje, u kontekstu onoga što država može, treba navesti kako su nama u BiH nameti na teretna motorna vozila jako veliki. Tu imamo niz različitih testova, atesta… Jedno teretno motorno vozilo opterećeno je s gotovo 4000 maraka. Stoga moramo vidjeti mogu li se te cijene korigirati. Stanje je kritično. Nadalje, ne radimo ništa po pitanju subvencija. Evo, uzmimo primjer; ako su troškovi ogrjeva jako veliki, trebali bismo imati neku socijalnu kartu, tako da subvencioniramo određene skupine stanovništva. Ili, ako se kupuje biogorivo, dajte nekomu neki stimulans za to. Jasno je, naime, kako su proračuni entiteta i županija poprilično puni zbog punjenja od PDV-a. To bi onda trebalo rasporediti na najugroženija područja, odnosno najugroženije stanovništvo te da se daju neke subvencije.

Večernji list: Kako napraviti nivelaciju cijena na tržištima?

– Istodobno, nemamo adekvatne robne rezerve za nivelaciju cijena ili za slučaj nestašice. Robne rezerve ne treba raditi po načelu da, primjerice, država kupuje silne terminale ili skladišta. Mogu se urediti po načelu kakvo postoji u zapadnim državama, a to znači da su robne rezerve kod vlasnika, proizvođača, odnosno tvrtki. Oni, primjerice, mogu držati na skladištu milijun konzervi, određenu količinu tona goriva itd. Rješenje je da se od njih te količine kupe po dobroj cijeni te je nakon toga proizvođač dužan imati milijun konzervi na stanju uvijek. On prati rokove, prodaje i tako dalje. U tom slučaju kod stotina tvrtki u Bosni i Hercegovini možete zaprimati robne rezerve. Platili ste ih i neka stoje. A dali ste im stimulaciju tako što ste tu robu zajamčeno kupili. To je win-win pozicija. I onda, kada dođemo u situaciju da nam trebaju robne rezerve, primjerice, mogli bismo imati stotine tisuća litara goriva koje bismo onda pustili i tako nivelirali cijene. Ali mi to nemamo. Također, nemamo ni robne rezerve kojima bismo spustili cijene ulja. A da smo, primjerice, ranije platili litru po tri marke, navedena tvrtka koja bi čuvala te količine, mogla bi ih pustiti, recimo, po cijeni od 3, 50 KM zbog troškova čuvanja. Vlade entiteta morale bi reagirati, a pogotovo sada kada su proračuni puni. Trebaju iskoristiti priliku da svaka razina spusti cijene i pomogne gdje doista treba.

Večernji list: Kako ojačati stimulativne mjere za proizvodnju hrane u BiH? Postoje li modeli koji bi ojačali domaćeg proizvođača?

– Moramo reći kako je poticaj loša mjera. Kada date poticaj, ljudi su naučili zloupotrijebiti to, moramo biti iskreni. Vi morate biti jamac kako ćete otkupiti domaću robu. Proizvođač je sretan ako zna da će svoju robu prodati. Ako, recimo, država kaže proizvedite toliko malina, sira, a država će ih otkupiti kao domaći proizvod te onda robne lance obvezati da od 30 do 40 posto proizvoda mora biti domaće, tada imamo lanac potrošnje. Dakle, kupili ste domaće, pomogli ste proizvođačima. Jer njima treba jamstvo da će prodati, normalno, po cijeni koja je konkurentna i dobra za njih. A ne da nam se dogodi da uvozimo vode u vrijednosti od 100 milijuna maraka. Imamo mi još dosta tih apsurda.

Večernji list: Mnogo se govori o nedavnoj odluci o privremenoj zabrani izvoza peleta i oblovine. Što je uzrok toj odluci te postoji li mogućnost subvencioniranja u tom kontekstu?

– U kontekstu odluke o zaustavljanju izvoza drva i peleta treba navesti kako smo došli u situaciju da je tona peleta po izvozno postignutim cijenama vani. Druge države štede svoje šume i kupuju pelet od nas, pripremajući se za zimu. Lijepo je da ljudi zarade, međutim, nitko ne vodi brigu o našim građanima koji se griju na pelet i drvo. Došli smo zbog toga u situaciju da nam je tona peleta kao plaća pripadnika Oružanih snaga. To je sramota. Ili – umirovljenik treba dvije mirovine za jednu tonu peleta. Ljudi, mi smo doživjeli katastrofu. Nije se vodilo računa o tomu da se neke cijene ograničavaju, da se tim ljudima daju subvencije. Primjerice, ako je netko dobar izvoznik, a na temelju toga izvoza ima 100 radnika koji žive od toga, trebalo bi uvesti rješenje prema kojemu može prodati tonu peleta po 1000 maraka, ali onda za državljane Bosne i Hercegovine treba osigurati određen broj tona po cijeni koju bi država ograničila. Razliku tom proizvođaču neka namiri država. No, to se ne radi. I onda na kraju imamo brutalnu mjeru da država zabranjuje izvoz. Ova je kriza možda teža od pandemije. Ali, moramo vidjeti hoće li se postići neka ravnoteža. Na cijene goriva ne može se utjecati, osim da se, evo, pokuša sniziti ova trošarina, privremeno, pet, šest mjeseci, tri mjeseca, ali neka se krene u tom smjeru. Jer, cijena goriva na svjetskom tržištu pada. Cijena barela bila je 135 dolara kada je gorivo bilo 3 marke, a sada je cijena barela 112 dolara, a gorivo ide na 4 marke. Treba jasno reći kako goriva ima, nema nikakve nestašice. Ono dolazi, tankeri se pune, Luka Ploče je puna, svi su spremnici puni.

E, sada nastupa ona priča – da smo imali hektolitre robnih rezervi, pa onda iz rezervi napunili benzinske crpke po dobroj cijeni te tako napraviti nivelaciju cijena. Ali mi to nemamo. Ne radimo nikakvu naknadnu pamet. Za nas je kriza, nebitno je li pandemija, ratno stanje ili recesija u pitanju.

Večernji list: Kako očuvati lanac potrošnje? Odnosno, koliko država može napraviti u kontekstu plaća?

– Da bi se smanjila stopa inflacije, iz tih silnih proračuna trebali bismo povećati plaće. Ako 1000 marka sada vrijedi 900, povećajte radniku plaću tih 10 posto. Postoje modeli, konzultiram se s makroekonomskim analitičarima, ekonomskim analitičarima. Očekivano je i kako će doći do rasta kamata kako bi se tu inflaciju stavilo pod kontrolu. Ali, opet, veliki broj građana je zadužen i svi koji nemaju fiksnu kamatu doživjet će blagi rast kamate. Opet je rješenje da tim ljudima dijelom povećate plaću. Najgora stvar koja se može dogoditi je da, ako zbog ove krize, a ulazimo u recesiju, dođemo u situaciju da se prekine lanac potrošnje. Ljudi, naime, u tom slučaju počinju naglo štedjeti, neće kupovati namještaj, odjeću, obuću, aute, a onda nema ni butik, ni frizerka, nema nitko. Ali kada bi se ljudima davala sredstva na plaću od ovoga što se sada silno ubire, onda oni neće prekinuti lanac potrošnje. Dakle, treba pomoći građanima koji održavaju lanac potrošnje, to je unutarnje gospodarstvo.

Večernji list: Koje bi mjere i aktivnosti trebalo poduzeti u kontekstu bolje izvozne pozicije BiH, a posebice za geografski bliska europska tržišta?

– Kada je riječ o izvozu, definitivno treba tražiti nova tržišta. Bosnu i Hercegovinu moramo pozicionirati na takvo mjesto da sve ono što se nekada radilo u Kini ili u smjeru Rusije i Ukrajine pokuša praviti u BiH. Imamo susret s najvećom talijanskom grupacijom gospodarstvenika koja obuhvaća 6 milijuna industrijalaca. Oni dolaze u BiH i tražimo način kako napraviti novu jadransko-jonsku priču kako bi BiH postala srce dovođenja stranih investitora. Jasno je kako ljudi žele tržište bliže Italiji, a BiH im je jako blizu. Imamo mnogo toga za ponuditi – od metalske i elektroindustrije, preko kabelske industrije, drvne pa do tekstilne. Sve ove grane iznimno dobro rade u BiH. Evo, u prvih pet mjeseci naš izvoz raste. Sve to pokazuje kako je potražnja za našim robama enormno velika. Svaki veleposlanik BiH morao bi znati gospodarsku diplomaciju, govoriti o BiH kao najpotentnijoj zemlji za niz grana industrije. Čisto sumnjam da poznajem dvojicu koja tako rade.

Sve ono što je tinjalo godinama i što smo mi znali i gurali pod tepih, sada je došlo na naplatu.

Večernji list: Kakva su vaša očekivanja glede uvođenja diferencirane stope PDV-a?

– Diferencirana stopa PDV-a je pak utopijska priča, vrlo popularna. Da sada promijenite Zakon o PDV-u, odnosno uvedete diferenciranu stopu, potrebno je, prema mojim spoznajama, najmanje šest mjeseci za prilagodbu softverskih rješenja. Dakle, uslijedila bi promjena svih fiskalnih blagajni, reprogramiranje računa. Ako želimo, primjerice, da stopa za lijekove bude nula, bolje je rješenje, ako ima dovoljno novca u proračunu, a sada ga, hvala Bogu, ima, pogurati zavode, medicinu da prošire esencijalne liste lijekova koji su besplatni. Primjerice, ako ih je bilo 50, stavite 150 besplatnih lijekova.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Najčitanije zadnjih 7 dana

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Posljednje objavljeno

Političari traže da se SFF održava nekoliko puta godišnje kako bi skrenuo pažnju javnosti s afera

Glavna tema u bh. medijima ovih dana je svakako Sarajevo Film Festival koji je zasjenio sve afere političara koje...
- Marketing -
- Marketing -
- Marketing -

Podcast UZOR

Pročitajte i ovo