Pred Županijskim sudom u Bihaću obrane Hamdije Abdića i ostalih optuženih za ubojstvo Vlade Šantića, generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) regije Bihać, počinjeno 1995. godine, zatražile su odbacivanje optužbi i donošenje oslobađajuće presude, zbog – kako su naveli u završnim riječima – manjkave optužnice, nedostatka dokaza i zastarjelosti postupka, javlja BIRN.
Odvjetnik Alen Nakić, branitelj prvooptuženog Hamdije Abdića zvanog Tigar, kazao je da je prethodni postupajući tužitelj Husein Huzeirović na nezakonit način, tražeći pauzu, priložio potpisan zapisnik na kojem su, kako je rekao, bili tragovi svježe tinte. Nakić smatra da je najznačajniji dio iskaza svjedoka Duje Šantića, sina nestalog Vlade, izjava da Hamdija Abdić ne zna što se dogodilo s njegovim ocem i čin rukovanja s optuženim Abdićem u sudnici Županijskog suda.
“Ističemo zastarjelost djela jer je postupak pokrenut 2014. godine i zakonsko pravo je da optuženi ne bude gonjen. Nejasno je na koji je način Abdić sudjelovao i doprinio radnjama za koje se tereti, a čije konkretizacije nema”, kazao je Nakić, naglasivši nedostatak dokaza u ovome postupku u pogledu opisa radnje i činjeničnog stanja.
On je u završnoj riječi istaknuo da je jedan od svjedoka Tužiteljstva – Radovan Klepić, koji je bio pratitelj generala Šantića – izjavio da su Abdić i Šantić pili u stožeru HVO-a bez bilo kakve nasilne radnje. Dodao je, kako je podsjetio, da je svjedok rekao da su svi u Šantićevoj pratnji bili naoružani, te da je u stožeru HVO-a sjedio u prostoriji do Abdića i Šantića, i da je mogao čuti razgovor koji je protekao bez prijetnji.
“I svjedok Željko Vujić je potvrdio da nije bilo nasilnih radnji, prijetnji ili naredbi od strane Abdića i izjavio da je general Šantić izašao svojom voljom u pratnji iz stožera i rekao da će ići s Hamdijom u ‘Sedru’ na proslavu 8. ožujka”, kazao je Nakić, istaknuvši da su ovi svjedoci opovrgnuli navode optužnice.
Oba svjedoka, kako je rekao Nakić, isticali su prijateljske odnose i druženje Abdića i Šantića, kao i ranije poznanstvo. Nakić je spomenuo i atmosferu u autu, kada je Abdić tražio od Šantića savjete kako da uvede red među neposlušne vojnike, kao i da je Klepić u iskazu naveo da je vidio Abdića kad je krenuo iz hotela “Sedra” i da nije bio sa Šantićem. Tijekom izlaganja završne riječi Nakić je podsjetio i na iskaz svjedoka Izudina Saračevića, koji je izjavio da je hotel “Sedra” napustio s Abdićem i s njim otišao kući, dok je svjedokinja Gorica Bukić kazala tko je što naredio, ali je naglasila da to nije uradio Abdić i da naredba nije bila za učinjenje represivnih mjera prema Šantiću.
Branitelj Nakić je zaključio da u ovome predmetu nedostaju veze, poveznice namjera, konkretne radnje optuženih, ali i da je evidentno nezakonito vještačenje, izuzimanje uzoraka, pretresi prostorija, kao i nepostojeći zapisnici o poduzetim radnjama. Zaključio je da bi optužba protiv Abdića trebala biti odbijena zbog zastarjelosti djela, a zbog niza propusta i nedokazanih navoda optužnice – donesena oslobađajuća presuda.
Prvooptuženi Hamdija Abdić je rekao kako smatra da su dokazali svoju nevinost.
Osim njega, optužnicom Županijskog tužiteljstva Unsko-sanske županije (USŽ), kao suizvršitelji ubojstva generala Vlade Šantića, optuženi su i Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Ružnić, Indijan Alibegović i Enver Keranović. Oni su, kako se navodi, 8. na 9. ožujka 1995. godine iz prostorija HVO-a odveli Šantića u hotel “Sedra” u Cazinu, gdje je zadobio vidne ozljede na glavi. Zatim je Šantić automobilom Mercedes odvezen do prostorija u kojima je bila smještena Vojna policija 502. viteške brdske brigade. Narednog dana je odveden izvan zgrade u nepoznatom pravcu, a uslijed zadobivenih ozljeda podlegao je i njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, stoji u optužnici.
Branitelj drugooptuženog Karabegovića Husein Mušić je, iznoseći završnu riječ, zaključio da se u ovoj situaciji ne može voditi optužba za ubojstvo bez pronađenog tijela i utvrđivanja je li nestala osoba umrla, kao i to da je vještak istaknuo da se ne može utvrditi kome pripada DNK.
“Činjenični opis je mijenjan tri puta od pokretanja istrage i proširivanja iste. Pisalo je da je general Dudaković udario Šantića, ali nikada nije optužen za to. Nije opisan način na koji je moj branjenik sudjelovao u ovome djelu i ne postoji nijedan dokaz za to”, kazao je Mušić.
Mirsad Mešić, branitelj trećeoptuženog Topala, rekao je da je upitno postojanje kaznenog djela koje im se stavlja na teret i da nisu dokazane činjenice i okolnosti za “svirepo i podmuklo ubojstvo”, kako stoji u optužnici. Mešić je zaključio da nema objektivnih navoda, da nije navedeno tko su pripadnici Vojne policije iz optužnice i da nijedan svjedok nije izjavio da je optuženi Topal bio u kafiću “Flamingo” ili u komandi HVO-a.
Ružnićev branitelj Ibrahim Kadić je također kazao da nema zajedničkog djelovanja optuženih te da je evidentna zastarjelost postupka, kao i da njegov branjenik nije bio pripadnik voda Vojne policije 502. brigade.
Almir Smajić, branitelj Indijana Alibegovića, naglasio je da nema dokaza za počinjenje navedenog kaznenog djela, kao ni za činjenice na kojima se zasniva optužnica, koja je, kako je rekao, manjkava, te da nijedan svjedok nije potvrdio navode iste, niti je dokazano da je Šantić umrla osoba. Smajić i obrana Keranovića su zatražili odbacivanje optužbi i oslobađajuću presudu.
Presuda će biti izrečena u ponedjeljak, 23. svibnja./HMS/
