Mnoge Vitežane, ali i mnoge Hrvate s područja cijele Lašvanske doline, rastužila je vijest da je preminuo Drago Josipović, haaški uznik koji je odležao nešto manje od 9, od ukupno 12 godina izrečene mu kazne.
Drago Josipović, tihi, mirni i čestiti čovjek, rođen je 1955. godine, optužen je od strane Haaškog suda za navodno počinjeni ratni zločin počinjen nad Bošnjacima u selu Ahmići 16. travnja 1993. godine. Skupa s još devetoricom optuženih Hrvata iz Lašvanske doline 6. listopada 1997. godine dragovoljno se predao Međunarodnom sudu u Haagu. To je Drago učinio, kako je bezbroj puta govorio i isticao, s vjerom u pravdu i istinu, čega se ni najmanje nije bojao. Na žalost, za Dragu Josipovića pravde i istine nije bilo, i uz lažna svjedočenja jedne Bošnjakinje iz Ahmića i spletom nekih drugih okolnosti, drakonski je kažnjen i stoički je u Haagu i u španjolskim zatvorima odležao tek nešto manje od 9 godina. A uopće mu nije dokazano sudjelovanje u ubojstvu jednog zarobljenog Bošnjaka zašto je bio optužen, vjerovalo se, bez ijednog čvrstog dokaza, supruzi ubijenog iako su i neki Bošnjaci upravo iz Ahmića iskaze davali u korist Drage Josipovića.
„Ja svakom u Vitezu, Bošnjaku ili Hrvatu, mogu mirne duše pogledati u oči, a neki od tih meni ne mogu.Uz to, uopće ne želim govoriti o pravdi i pravici koju je, ne samo prema meni, prezentirao Međunarodni sud pravde u Haagu. Ima, i sve nas čeka, pa tako i njih, i neki drugi sud, sud Svevišnjeg“, znao je ponekad reći Drago, koji nikada nije iskazivao mržnju ni prema onim koji su mu silnu nepravdu nanijeli.
Posebno teško mu je bilo izdržavanje kazne, oko četiri i pol godina, u Španjolskoj gdje je bio u jednom kazamatu s teškim kriminalcima i ubojicama , muslimanima iz Sjeverne Afrike, koji su mu stalno prijetili, čak i smrću, pa je veliki dio kazne proveo potpuno sam, potpuno izoliran. A zanimljivo je, Drago Josipović je jedini haaški uznik koji nije pušten na slobodu nakon dvije trećine odležane kazne, nego čak 6 mjeseci duže. Jer, procedura puštanja na slobodu u demokratskoj (?) Španjolskoj bila spora, nezainteresirana i tek nakon brojnih intervencija, Drago je pušten na slobodu i stigao kući u Vitez 1. ožujka 2006. godine.
Od tada, tiho i skromno je živio u svojoj obiteljskoj kući, sa svojom suprugom i dvojicom fakultetski obrazovanih sinova, sa svojom rodbinom i susjedima, sve do Uskrsa 2018. kada se ozbiljno razbolio. Šansi da sve to preživi i da se vrati normalnom životu nije bilo, i tužna vijest o njegovoj smrti stigla je u subotu 4. siječnja.
