Značajni datumi u Lašvanskoj dolini su aktualni tijekom cijele godine. Obilježavamo različite obljetnice, slavimo blagdane, spomendane i to je nešto što je uistinu većini praksa. Kada pogledamo iza sebe, bližu prošlost, imamo nekih događaja ili osoba, kojima bismo trebali isto tako dati na značenju.
Ovo razmišljanje je započelo još u protekloj godini, točnije 1. prosinca 2022. godine kada se Lašvanska dolina sjećala svog fra Franje Grebenara, na obljetnici smrti našeg velikog čovjeka i iskrenog prijatelja. Tog dana veliki broj Vitežana, ali i svih drugih iz susjednih općina nazoče svetoj misi u Novoj Biloj još od 2010. godine kada nas je napustio naš “Greba”. Sveta misa, odlazak na groblje i zajednička sjećanja na našeg “Grebu” nisu mala stvar, ali ono što predlažem i za što sam uvjeren da će se mnogima svidjeti jeste inicijativa da po našem “Grebi” nazovemo jednu ulicu u Mjesnoj zajednici u kojoj je i rođen te mu na takav način odamo vječnu počast.Iako općina Vitez broji više naziva ulica, većinom su to nazivi od ranije i nazvane su prema istaknutim osobama iz povijesti, ili ipak nekim značajnim događajima, nerijetko su nazvane imenima preminulih osoba iz ranijih godina. Ovoga puta je ideja da se upravo prema našem “Grebi” nazove ulica, koja vodi prema bolnici u Novoj Biloj. To je ulica, koja svakako još uvijek nema svoj naziv, to je ulica koja spaja dvije općine, Vitez i Travnik, a ujedno na tom je području naš humanista fra Franjo Grebenar dao, sa mnogim drugim ljudima, poseban obol, najprije u ratnom vremenu, u dočeku ‘Bijelog puta za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu’ kada su doneseni svjetlost i nada u Lašvansku dolinu, a kasnije i za izgradnju Hrvatske bolnice ,,Dr fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj, gdje je bio prvi predsjednik Odbora za gradnju.
Podsjećanja radi, fra Franjo Grebenar (12.11.1951.-1.12.2010.) rodio se u Malom Mošunju, župa Vitez, od oca Joze i majke Slavke r. Gudelj. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Franjevački habit je obukao u Visokom 14. srpnja 1970. Godinu novicijata je proveo u Kraljevoj Sutjesci. Prve zavjete položio je u Kraljevoj Sutjesci 13. srpnja 1971. Teologiju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Svečane zavjete je položio 19. listopada 1977. u Sarajevu. Za đakona je zaređen 7. svibnja 1979. u Münsteru (Njemačka), a za svećenika 12. svibnja 1979. također u Münsteru (Njemačka).
Vršio je službu župskog vikara u Tolisi (1979. – 1980.), Podhumu/Livno (1980. – 1982.), Breškama (1982. – 1984.), Podmilačju (1984. – 1985.), Novoj Biloj (1994. – 2000.), Brajkovićima (2000. – 2004.), Ovčarevu (2004. – 2006.) i u Novoj Biloj od 2006., pa sve do svoje smrti. Obnašao je službu župnika u Drijenči (1985. – 1988.) i u Novoj Biloj (1988. – 1994.).
Ratnih godina bio je u Novoj Biloj župnik župe Svetoga Duha, mlade župe osnovane 1975. godine. U vrijeme sukoba u srednjoj Bosni, ustupio je crkvene prostore u Novoj Biloj da bi se imali gdje liječiti ranjenici i teški bolesnici, a stalnim povećanjem broja ranjenika doveli su ga do zaključka da treba što prije osnovati ratnu bolnicu. Tako je nastala ratna franjevačka bolnica, jedinstvena crkva bolnica na svijetu. U njoj je bilo oko 11.500 ranjenika i pacijenata za vrijeme ratnih sukoba u Lašvanskoj dolini. Kad su ostali bez postelja za ranjenike, iznijeli su crkvene klupe iz vjeronaučne dvorane i donijeli ih za ranjenike. Svakodnevno je ugošćavao UN-ove mirotvorce, poznate humanitarke poput Sally Baker, UN-ova predstavnika Cedrica Thornberryja i inozemne donatore lijekova. Bilo je teških ranjenika koje su trebali kamionima Unprofora i autobusom biti prevezeni za Split pa je Grebenar organizirao skupljanje slame za ranjenike. Ugostio je legendarnu hrvatsku pjevačicu Terezu Kesoviju koja je sa sobom povela helikopterom teško ranjenu djevojčicu u splitsku bolnicu. Fra Franjina župna kuća zbog brojnih novinara više je izgledala kao centar za tisak, nego Božja kuća za Božje sluge. Preko fra Franje Grebenara uspjela je u svijet otići strašna slika o žrtvama. Prijeratna prijateljstva fra Franje omogućila su da je preko Ante Damjanovića poslao videokasetu na HTV u jeku najvećih stradanja Hrvata i granatiranja ove crkve bolnice. Prikazana snimka na HTV-u brojnima je pomogla shvatiti što se događa u Lašvanskoj dolini. Crkva bolnica u Novoj Biloj gdje su svoje snage i umijeće udružili i uložili “liječnici duše i liječnici tijela” pročula se po cijelom svijetu, ispred svega zahvaljujući humanizmu fra Franje i njegovih najbližih suradnika. Grebenar je bio omiljen i kod običnog puka i kod najviših političkih dužnosnika, kako Herceg Bosne, tako i Republike Hrvatske, ali i Bosne i Hercegovine. Dočekao je 1993. sve sudionike Bijeloga puta koje su predvodili dr Slobodan Lang i Herman Vukušić. 14. lipnja 1994. dočekao je i predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana u Novoj Biloj i u pozdravnom govoru pozvao ga da bude pokrovitelj nad izgradnjom nove bolnice.
Preminuo je 1. prosinca 2010. u Novoj Biloj od posljedice teške bolesti. Ispraćaj iz župne crkve u Novoj Biloj bio je 2. prosinca 2010. pod misom zornicom, a obred sprovoda bio je istog dana u samostanskoj crkvi u Gučoj Gori.
Naravno, prijedlog imenovanja ulice ne znači da će se imenovanje zaista i dogoditi. O svemu na kraju odlučuju nadležni za imenovanje naselja, ulica i trgova, koji može prihvatiti ili odbiti prijedlog.
S poštovanjem,
Ivan Kurevija, predsjednik MZ Bila.
