Objavu PD Tim Busovača prenosimo u cijelosti:
Planinarsko društvo TIM Busovača, već treći put je organiziralo pješačko hodočašće u Međugorje, ovaj put sa brojnom ekipom i složenom organizacijom.
U ovom planinarsko-hodočasničkom pohodu sudjelovalo je 13 hrabrih i odvažnih ljudi, od toga tri hrabre žene, dok je naša Josipa odustala zbog ozlijeđenog koljena. Na ovaj pothvat odlučili su krenuti Mladen Manac Akrap i Ljuban Grubešić kao organizatori pohoda, zatim Katica Grubešić, Vesna Brnada, Marina Vuleta, Vinko Milić, Marko Rodić, Željko Relota, Milenko Vuleta, Anto Drlja iz Splita, Ivica Kolenda predsjednik HEPU Sveti Duh Nova Bila, Željko Akrap iz Minhena, te naš a logistička potpora Ranko Brnada.
Ovaj zahtjevan put koji ide preko osam planina, dugačak preko 180 kilometara, podijeljen je u šest dionica i to Busovača – Busovacka planina 13 kilometara, Busovacka planina – Pidriš 41 kilometar, Pidriš – Orašac 30 kilometara, Orašac – Blidinje 25 kilometara, Blidinje – Široki Brijeg 45 kilometara, Široki Brijeg – Međugorje 30 kilometara.
Prvi dan je protekao u redu, dok je drugi dan nas prijatelj Ante imao zdravstvenih poteškoća, ekipa je zbog toga a i otežane komunikacije kasnila, preko nas je prešlo nevrijeme nezapamćena kiša i led, oprema nakvašena, pokupili smo mnogo žuljeva, ali nismo odustali i put je nastavljen, a pohod uspješno obavljen.
Ovom prilikom bi se htjeli zahvaliti svim dobrim ljudima koji su financijski ili na bilo koji način pomogli da se ovaj pohod uspješno realizuje a bilo ih je jako puno.
Zahvala UP Tisovac Busovača, zatim Sabiri na Prokoskom jezeru i nepoznatom vozaču koji su pomogli Anti, zatim UP Raduša i caffe Rex Uskoplje, te obiteljima Žuljević, Lejić, Perić, Grgić i Pilić, zatim obiteljima Jelić Balta, Beljo u Rami, zatim PD Orlova Stina i njenom predsjedniku i predsjedniku Saveza Anti Vukadin i njegovom prijatelju Anti, zatim Anti i Koviljki Mihalj na Čvrsnici, zatim Ivici Zovko, Željki Galić koja vodi centar za mlade u Širokom brijegu (kuća fra Joze Zovko, te obitelji Dragana i Maje Zovko u Međugorju.
Opisati emociju u Međugorju treba jako puno vremena, u biti to treba doživjeti, zahvala sudionicima pohoda, čestitke i respekt, zahvala svima na podršci koje je bilo jako puno, bio bi to sto kraći rezime ovog pohoda i za kraj šta reći nego: “Malo nas je al’ nas ima..”
