Više od pola milijuna ljudi napustilo je BiH u proteklih deset godina. Rečenica je to koja zvuči zabrinjavajuće, ali koja, nažalost, ima uporište u istraživanjima i svakodnevnim pričama s terena. Država koja se od rata te ni od jedne krize nije oporavila, a nijednu na pravi način nije riješila dramatično brzo ostaje bez stanovništva i dovodi se u situaciju da poslove rade i oni koji su zakoračili u osmo desetljeće jer u nekim branšama uopće nemaju zamjena. Iako je mnogima prva pomisao da je razlog za odlazak novac, riječ je o spletu problema. Nepravda, političke neprilike, nemogućnost napredovanja, rad koji se ne cijeni dovoljno…
Čimbenici iseljavanja
Jedan od najboljih demografa proteklih godina prof. dr. Tado Jurić, rodom iz Bosanske Posavine, a koji radi u Zagrebu, u svojim književnim djelima i analizama izvrsno artikulira probleme naroda u RH i BiH, no, njegove riječi često sporo dopiru do onih koji imaju tu moć odlučivanja. U jednoj od svojih knjiga naveo je glavne čimbenike iseljavanja u Hrvatskoj, a što je primjenjivo i na BiH. Podijelio ih je čak u osam kategorija. – Prva je kategorija slabost institucija i nemoral političkih elita, pa bismo mogli reći da se ljudi iseljavaju zbog nepravde, a ne zbog siromaštva, te korumpirano društvo, gdje su ispitanici kazali da se poštenje i rad ne isplate. S jedne strane – ne nagrađujemo ispravno ponašanje, a s druge strane – ne sankcioniramo neispravno ponašanje – Jurićeve su riječi. Istaknuo je nemoral političkih elita, pravnu nesigurnost, nepotizam i korupciju kao neke od glavnih razloga za iseljavanje. – Ako se otvori koje radno mjesto, tu većinom upadaju, slikovito kazano, ljudi s vezom ili pak oni koji imaju podobnu člansku iskaznicu – takvi su komentari većine iseljenih ispitanika – naveo je u svom istraživanju Jurić. Iz Unije za održivi povratak BiH koja se bavi problemima odlazaka iz ove zemlje ističu da se i ovdje te u cijeloj regiji ironizira iseljavanje. – Imamo ljude koji se spremaju otići i ljude koji su otišli. U pandemiji smo vidjeli kako smo imali organizirane odlaske, organiziran dolazak poslodavaca iz Slovenije, no, na tržištu Europe – oni su dobili radna mjesta i u skandinavskim zemljama. Sad se vraćaju po svoje članove obitelji i odlaze kolektivno – kazala je Merhunisa Zukić o problemu koji trese regiju.
Razočarani su što nitko iz institucija i predstavnika vlasti nije razgovarao s njima u Uniji, ljudi svakodnevno odlaze, a i oni koji su rat ovdje proveli sada spas traže izvan granica BiH. Tado Jurić je u svom osvrtu vezanom uz prethodne rečenice istaknuo i problem slanja poruka da više ništa nije ostalo vrijedno i da se spašava tko može, da ide odavde. No, ima i pozitivnih primjera. Takav je onaj Marka Hrge koji se vratio u Livno, kako je rekao, zbog ljubavi prema svom gradu, piše Večernji list BiH.
– Razlog za povratak je ljubav prema Livnu, prema zavičaju i želja da ostvarim karijeru u svom gradu – istaknuo je ovaj mladi povratnik u Livno, diplomirani pravnik. U proteklo vrijeme radi se i na projektima koji mogu pomoći očuvanju stanovništva ovdje. Upravo takav je “Bh. selo” koji provodi Unija za održivi povratak, a cilj projekta je zadržati stanovnike na svojim ognjištima. – Uočili smo da se ljudi mogu baviti seoskim poslovima, seoskim turizmom… Počeli smo s Unsko-sanskom županijom pa krenuli prema jugu, riječ je o ekoturizmu. Više od 150 kućanstava trenutačno je aktivno, rade i bave se turizmom – naglasila je Zukić. Upravo ovakve priče daju nadu da nije sve izgubljeno. Onima koji žele ostati na tisućljetnim ognjištima treba pružiti podršku. Dijaspora je definitivno najveći investitor u BiH, šalje milijarde maraka svojima ovamo, međutim, taj novac oni koji ga dobivaju ne trebaju koristiti kao motiv da odu odavde, već ga investirati i dodatno zaraditi ostajući na svojoj zemlji.•
