Facebook stranica Franjevačka pristutnost u Bosni donosi nam riječi fra Ljube Hrgića iz njegova dnevnika “Životni krug”, napisane u nedjelju, 23. veljače 1936. godine u Vitezu, kada je kao student francuskoga jezika došao iz Beograda u pastoralnu ispomoć viteškom župniku.
“Kad prolazim kroz Vitez, u kućama kraj puta nema svijeće. Ako je gdje okrenuta kuća na put, onda se vidi odraz vatre na licima što sjede oko ognjišta. Toliko siromaštvo prelazi i na mene i vidim kako tama ubija naš narod.
Ovaj je kraj dobro napučen i djece ima na pregršti. Vidim ih, igraju se po putu bosa, iako je blato od rastopljenog snijega, i curice nose vodu s točka u lakim haljinicama.
Tko se brine za ovaj narod?
Koji je to narod pjevao danas u crkvi tako gromko i tako pobožno ‘Zdravo tijelo Isusovo’!
Sve je to zdravo tijelo Isusovo, mistično tijelo Njegovo. Krist je s ovim pukom.
Bio sam im danas svećenik, ispovijedao, pričešćivao, propovijedao, krštavao i vjenčavao. Danas sam osjetio izbliza dušu naroda priprostoga, tijelo naroda izmučenoga. Rod sam njihov i ti krupni likovi i plave oči dobrih žena – to je puk koji vlada duhom Bosne, prastari narod s korijenjem koje se ne krči. I po rasi je ovdje narod pretežno slavenski.
Samo se mora spremiti za budućnost, jer prošlost i sadašnjost su bile suviše teške.
Sigurno će ‘Zdravo tijelo Isusovo’ uskrisiti od bijede i mrtvila puk svoj.
Istina se može spoznati najbolje u svjetlu križa.”
(Ovo su riječi fra Ljube Hrgića iz njegova dnevnika “Životni krug”, napisane u nedjelju, 23. II. 1936. godine u Vitezu, kada je kao student francuskoga jezika došao iz Beograda u pastoralnu ispomoć viteškom župniku.)
