Da. Janja je sve to. No, i mnogo više od toga. Biće koje je mnogim strašnim iskustvima satkalo divnu tkaninu osobnosti. Biće koje je iz biralo od mraka stvoriti svjetlo, u tegobi iskopati nadu. Onda kada nade najmanje ima. Biće koje je snagom duha pobijedilo smrt gledajući joj ravno u oči.
Janja je mnogo više od lica s plakata. Od programa i kvalifikacija iz životopisa.
Rođena i odrasla u Mostaru Janja je odgojena u obitelji koja joj je prenijela snažna kršćanska uvjerenja. Već od malenih nogu znala je da sama nikada neće uspjeti ništa; ništa bez Njega.
Snažan lokal-patriotizam obilježio je Janjino aktivističko djelovanje posljednjih desetak godina. Kao srednjoškolka djelovala je unutar mreže mladih te bila jedna od organizatorica i inicijator brojnih akcija humanitarnog karaktera i brojnih društvenih događaja. Tada je shvatila koliko mnogo se može ostvariti s malo resursa i mnogo energije.
Svoje djelovanje nastavila je i kao studentica kada je 2011. godine osnovala udrugu ELSA (Europska udruga studenata prava) podružnica Mostar. Janja je za vrijeme studija djelovala kao predsjednica udruge, kao i predsjednica Studentskog zbora. ELSA je studentska udruga koja povezuje studente SUM-a i Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, a djeluje i danas.
Janja u svibnju tekuće godina, jednog mirnog poslijepodneva, započinje svoju borbu s opakom bolešću.
„Probudila sam se, otišla na posao. Osjećala sam slabost, a koljena su mi klecala kako je dan odmicao jače i jače. Uvečer sam već bila hospitalizirana, bez dijagnoze. Narednih dana agonija je rasla, a dijagnoze još uvijek nije bilo. Govorilo se o moždanom udaru, o nizu strašnih bolesti ‘modernoga doba’, ali konkretnih dijagnoza nije bilo niti nakon mjesec dana…“, prisjeća se Janja.
Cijelim tijelom desnom stranom paralizirana, u bolnici, slušajući sve najgore prognoze iz dana u dan, Janja se lagano oprašta sa svojim snovima.
Nakon mjesec dana provedenih u bolnici u Mostaru, Janja je prebačena na nastavak liječenja u Zagreb.
„Prognoze su bile strašne i gore. Sve što sam ikada uradila, svo moje vrijeme koje sam posvetila napretku i osobnom rastu odjednom nije imalo nikakvu vrijednost, jer – nisam vidjela svoju budućnost. Nisam znala što mi sutra nosi. Nisam znala niti hoće li me sutra biti. Moj vremenski okvir se suzio na trenutak u kojem jesam i nakon niza takvih dana, tjedana, mjeseci – promijenila sam se…“
Nakon mjesec dana liječenja u Zagrebu Janja dobiva dijagnozu – multipla skleroza, odnosno kronična upalna bolest središnjeg živčanog sustava. Paralizirana, bez svijetla ispred svojih dana, Janja se vraća kući u Mostar, i tada – sve se mijenja.
„Po otpustu su savjetovali da se ne nadam mnogo. Rečeno je da možda nikada više neću prohodati, da mi je budućnost neizvjesna… Povjerovala sam da je krevet moja sudbina. Bolnica i izolacija od obitelji uzeli su svoj mah, no povratak kući me vratio ‘na tračnice’. Snagom vjere, uz mnogo, mnogo podrške od obitelji i prijatelja, za tri tjedna fizikalne terapije sam – prohodala“, ponosna je Janja.
Obnovljenog duha, na nogama i puna ambicije, Janja nastavlja svoju borbu s bolešću i hvata se u koštac sa životom nastavljajući točno ondje gdje je stala.
Janja se godinu dana ranije politički aktivirala i kroz tu godinu mnogo napredovala unutar stranačke hijerarhije. Paralizirana je završila i Političku akademiju, izvršavala svoje obveze iz bolničkog kreveta, za što je dobila i posebno priznanje od kolega s Akademije.
Janja se našla i na jednoj od listi za Lokalne izbore 20202., u Mostaru, a od bolničkog kreveta, paralize i najstrašnijih prognoza do liste su je dijelila samo četiri malena mjeseca.
Janja je u izazovu na koji ju je život prisilio – pobijedila!
Janja kroz politiku želi ostvariti dobrobit svih građana Mostara. Želi jasnu i transparentnu komunikaciju sa građanima, te razvitak platformi za izravnu komunikaciju o potrebama na terenu.
Želi se, doslovno, okrenuti ka budućnosti.
Janja se na dan početka službene političke kampanje oprašta od najboljeg prijatelja; Janja sahranjuje oca.
Nakon kratke i iznenadne bolesti, Janjin otac umire.
Janja je izgubila tlo pod nogama, komad tkiva, oca, najboljeg prijatelja i najtopliji zagrljaj, no znala je da mora nastaviti svoj put…
„Osjećam se snažno i zdravo. Iduću terapiju primam za godinu dana, a od života očekujem samo ono najbolje. Želim, zbog oca, biti najbolja što mogu. Želim da me on, s neba, gleda s ponosom. Znam da bi on htio da idem putem kojim sam i pošla. Znam da je on, čak i kad nije tu, moj najvjerniji navijač. Da s njim nikada nisam sama, čak i kad sam bez njega“, zaključuje.
Janja je nasmiješeno lice s plakata. Optimistično poziva da se odazovete izvršiti svoje građansko pravo. Janja je izuzetan životopis, aktivizam i niz kvalifikacija, diploma i prefiksa. No, Janja je krvava ispod kože. Borac i primjer.
Janja je sve na što se referiramo kada izgovorimo onu klišej „daj nam kvalitetne mlade ljude“ rečenicu.
Janja je budućnost. Jer je ona odabrala biti budućnost.
