Sarajevo, glavni grad naše zemlje, olimpijski grad i jedini glavni grad koji ima olimpijsku planinu, a ta planina ima ogrome mogućnosti za turizam koje bi Austrijanci sasvim sigurno znali iskoristi. No, nećemo o tome.
Sarajevo, osim brige o svojoj ljepotici Bjelašnici i Jahorini, muku muči s redukcijom vode. Vode ima pa nema. Rekli bismo, puno je raje u Sarajevu pa valja štedjeti, a i studenata je sve više, troše i oni. Napripremaju sebi Sarajlije vode za piće, no, kako mi kaže jedan prijatelj, treba se i okupati pa jadan ima određeno vrijeme kad se kupa, naravno ne svojom krivicom. Čuo je on da bi ta redukcija trebala potrajati do kraja 2018. god., a baš tada planira završiti fakultet i vratiti se kući. Često šeta gradom i vidi da se nešto kopa i pravi, ali stalno ti radnici stoje približno na istome mjestu.
Duša mu je popiti kavu u omiljenom kafiću i pročitati novine. Tu je pročitao kako je premijer KS, neki Konaković, obećao prekid redukcije kad se sve uradi, kaže on kako se radi punim intezitetom, ali oni radnici i dalje na istome mjestu. Spominje taj Konaković, kako su do sada portošili samo sedam (oko 6,6) milijuna maraka za rekonstrukciju vodovodne mreže. Pročitao je on i da su uzeli kredit od 50 milijuna maraka za daljne radove u saniniranju vodovodne mreže. I on, kao i svi stanovnici se nadaju da će se ta sredstva portošiti za rekonstrukciju vodovodne mreže i da će napokon Sarajevo biti dostojan glavnoga grada.
I još nešto, jako zanimljivo i smiješno, taj prijatelj s početka priče položio je kolokvij i svratio na kavu, no, nije ju popio jer nema vode, ali i struje. Potražio je informaciju i saznao od Elektroprivrede da se prekidi ili ograničenja isporuke električne energije događaju zbog planiranih isključenja, odnosno ograničenja radi održavanja, remonta, priključenja novih kupaca, kao i drugih investicijskih radova.
I.Ć.
