Sadam Ibrahimagić iz Vranduka kod Zenice suočava se s problemima u plasmanu svog proizvoda, kozjeg sira, iako ga proizvodi visoke kvalitete. U BiH se svake godine uvozi tisuće tona sira, dok Sadam, unatoč izvrsnim laboratorijskim analizama i zlatnim medaljama za svoj sir, ne može pronaći veće otkupljivače.
Ibrahimagić je prije gotovo pet godina, tijekom pandemije COVID-19, napustio građevinske poslove u Njemačkoj i vratio se kući. Koze, koje su tada bile prisutne u njegovom domaćinstvu samo za osobne potrebe, postale su temelj njegove proizvodnje. Potražnja za kozjim mlijekom porasla je u tom razdoblju, a on je polako širio stado. Iako su počeli s 20 koza, danas ih imaju 50, a proizvodnja mlijeka u punoj laktaciji doseže 80 litara dnevno. Ovisno o sezoni, za proizvodnju 1 kilograma sira potrebno je između 5,5 i 7 litara mlijeka. Sir koji proizvodi zrije 40-50 dana i karakterizira ga specifičan, vlašićki okus.
Iako je u 2024. godini uspio prodati 500 kilograma sira, još 400 kilograma čeka kupce. Proizvodnju ostvaruje uz obrt koji je pokrenuo početkom godine, a plasman se temelji na prodaji direktno na kućnom pragu, sajmovima i dostavi narudžbi.
Iako bi mogao lako otići natrag u Njemačku, Sadam je odlučio ostati i ulagati u domaću proizvodnju. Iako sira ima dovoljno, najviše mu nedostaje stabilan otkup i dugoročan partner koji bi mogao otkupiti veće količine po povoljnijoj cijeni. Na tržištu sira cijene variraju, a Sadam želi da se pronađe netko tko bi mogao redovito kupovati njegov sir. Usprkos izazovima, uključujući i požar koji je uništio njegovu staju i usmrtio 35 jaradi, on ne odustaje od svog posla.
Njegova poruka je jasna: iako se suočava s brojnim poteškoćama, on je odlučan u namjeri da ostane u BiH i nastavi proizvoditi, nadajući se da će s vremenom pronaći odgovarajuće partnere i proširiti svoj posao.
