I tko bi još, dok se antivakser Đoković zlopati u zračnoj luci u Melbourneu, pričao o tomu kako Mile od Laktaša i pripadajuća mu bratija, nakon sankcija, neće moći u Ameriku?! Važno je da se Đole nekako vrati iz te izdajničke Australije!
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Sad već gotovo dvije godine iza nas pokazale su kako je pandemija – baš, uostalom, i kao svaka druga kriza – pogodno tlo na koje se prima sjeme raznih, nerijetko i fantastičnih, priča. Slijedom čega neki su analitičari ozračje stvoreno u doba korone krstili populističko-urotničkim diskursom koji, ne samo da se vrlo brzo primio, nego prijeti postati dominantnim.
Infodemija – što je to?!
Uz to, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) progovorila je prije više od godinu o masivnoj „infodemiji“, konstatirajući kako prekomjernost informacija, pravih i lažnih, ljudima otežava pronaći kredibilne izvore informacija. U kontekstu čega je direktor WHO-a Tadres Adhanom Ghebreyesus primijetio na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu 2020.: „Lažne vijesti šire se brže i lakše od virusa – a isto toliko su opasne.“ Opasnost u međuvremenu nije prošla, pa se može kazati kako ovo upozorenje nije shvaćeno baš ozbiljno. A kako je sve počelo?
Nekoliko je zapravo (temeljnih) laži koje su, u biti, profilirale antivakserske grupacije: „Koronavirus ne postoji, a ako i postoji, uopće nije toliko opasan; Stvoren je uz pomoć 5G tehnologije kako bi čitava globalna populacija pristala na prisilno cijepljenje; Putem cjepiva ugradit će nam zloćudne mikročipove; A nakon ugradnje slijedi kontrola stanovništva, što uključuje i kontroliranu depopulaciju; Mračne globalne elite konačno će skrojiti svijet po vlastitoj mjeri, a svi mi ostali bit ćemo robovi…“, detektirao je portal faktografija.hr antivaskersku ujdurmu još u kasnu jesen 2020., uz konstataciju kako su (doduše) neke od ovih teorija zavjere bile aktualne i prije pošasti čije je rodno mjesto bila Kina, pa je bivši američki predsjednik Donald Trump uvijek govorio Kina-virus, gotovo nikad COVID-19.
A sve to promovirano je na društvenim mrežama, pri čemu prepreku nije predstavljalo ni to što ne postoje znanstvene činjenice koje bi govorile u prilog antivakserskim uvjerenjima.
Udaranje na emocije
Budući da dezinformacije imaju najviše uspjeha kad udaraju na emocije, a ne na razum – ovi se manipulatori baš tako i ponašaju. Parole o slobodi (pojedinca) najčešće se čuju na antivakserskim prosvjedima, nerijetko i vrlo nasilnim. Uostalom, baš su tijekom objavljivanja svoga istraživanja novinarke faktografa.hr svjedočile o redovitim prijetnjama fizičkim nasiljem, smrću čak!
Slijedom prizivanja (navodne) slobode, u Zagrebu je u rujnu prošle godine održan Festival slobode na kome je jedan od govornika neizravno polemizirao s hrvatskim premijerom:
„Danas nam Plenković poručuje da je ovo festival floskula, a mi kažemo da je on floskula. Ako je netko prazan, to je Stožer i oni koji njim upravljaju. Uzeli su nam slobode, dirnuli su i u slobodu kretanja, rada i savjesti. Nema slobode u koju nisu dirnuli. Našu su djecu zatvorili u stanove, a starce izolirali od nas. Naši starci umiru od tuge i samoće jer njima ne može nitko doći. To je osmišljeno i to će morati odgovarati. Oni kažu ‘cijepite se, cijepite se’. E, pa nećemo se cijepiti. Pandemija nije legalno proglašena, to je podmukao državni udar. Nikad nije objavljen akt u Narodnim novinama.“
Znakovito je da ova ofenziva u Hrvatskoj, ali i drugdje u svijetu, ne jenjava ni do danas… A, evo, pandemija pokazuje svoju zlu ćud gotovo kao u „najboljim danima“. Slijedom čega je Emmanuelu Macronu puk’o film u najdoslovnijem smislu te riječi. „Nije mi namjera iznervirati francuski narod. Ali kada je riječ o necijepljenima, njih stvarno želim ras… (Macron je, op. aut., uporabio jedan plastičniji glagol primjereniji njegovu raspoloženju, a neprimjeren Katoličkom tjedniku…) I nastavit ćemo to raditi, sve do kraja. To je strategija“, (malo) je i prostački opisao svoja nastojanja da navede čim veći broj Francuza na cijepljenje na način da onima koji nisu primili nijednu dozu zagorča živote.
Necijepljeni – zdravooo!
A, zamislite, u Francuskoj se dosad cijepilo više od 90% onih kojima je cjepivo ponuđeno. Kako bilo, prođe li „Macronov zakon“, od 15. siječnja necijepljeni neće moći praktički nigdje: u restorane, kina, kazališta, na sportske događaje… A osobe koje, primjerice, imaju lažnu propusnicu, mogle bi biti kažnjene s pet godina zatvora i novčanom kaznom do 75 000 eura, prenosi France24.
Hrvatska, a poglavito Bosna i Hercegovina, mogu samo sanjati toliku procijepljenost. Prema podatcima Nacionalnog stožera civilne zaštite iz studenoga 2021., u Hrvatskoj je cijepljeno 51,18% pučanstva, odnosno 61,15% odraslih. A europski je prosjek krajem prošle godine bio 70%. U BiH je pak to „znanstvena fantastika“. Zapravo, pouzdanih gotovo i nema – baš kao što, iz dobro znanih razloga, u Nedjeljivoj i Jedinstvenoj nema ni Nacionalnog stožera. Ipak, 29. prosinca prošle godine Zavod za javno zdravstvo Županije Sarajevo (ŽS) objavio je kako je u potpunosti cijepljeno 181 318 stanovnika, a od toga 180 272 osobe su dobi starije od 18 godina, što predstavlja 54,26% punoljetnog stanovništva županije.
Oprez malinara Fadila
Nakon čega treba podsjetiti i na (sramnu) prošlogodišnju izjavu federalnog premijera Fadila Novalića kako federalna Vlada nije htjela žuriti s nabavkom cjepiva kako građani BiH ne bi bili pokusni kunići. Što je, jasno, produbilo sumnju kako je na tržište bilo moguće plasirati cjepivo koje nije prethodno zadovoljilo standarde i testove medicinske struke, već je iskorištena prilika za testiranje u stvarnom životu. Struka je, ionako višestruko spornoga, malinara Novalića žestoko napala. Ali šteta je napravljena – antivakseri su je, dakako, iskoristili. Potkraj ljeta je, istina, počelo cijepljenje i po trgovačkim centrima, tim „crkvama“ i „džamijama“ aktualnog potrošačkog društva, ali bez značajnijeg poboljšanja konačna rezultata.
No, kad govorimo o pandemijiu kontekstu propagande (i populizma), vrlo se zanimljiva korona-situacija dogodila potkraj prošle godine u Hrvatskoj. Na završnoj, godišnjoj konferenciji za novinstvo Andrej Plenković, nezadovoljan, pomalo štoviše i frustriran što Hrvati nerado nadlakticu podmeću pod iglu, ipak je – za razliku od Macrona – zadržao pristojnost.
„Sinoć sam gledao film Don’t Look Up – preporučujem ga svima. To je priča o informacijskom kaosu i bizarnim procjenama. Volio bih da smo nastavili s dinamikom cijepljenja kojom smo krenuli“, kazao je hrvatski premijer, čime je napravio veliku reklamu toj američkoj parodiji, ali uzrokovao i osudu kako – baš kao u rečenom filmu koji mu se toliko svidio – političari sve okreću na svoj mlin te je, tvrde mu oponenti, i priču o filmu Ne gledaj gore preveo na jezik pandemije i podjela u društvu – gotovo svakom! – koju je ona izazvala.
Ma, kakav smak svijeta!
A o čemu se u „Plenkovićevu filmu“ radi? Dvoje astronauta gosti su najpopularnijeg zabavno-informativnog talk-showa i objavljuju „Urbi et orbi“ kako na Zemlji preostaje još pola godine – života (!), za koliko će, naime, u planet udariti netom otkriveni komet. Ali… u konkurenciji s, istodobno u istom programu, promoviranom pričom o prekidu ljubavne sage dvoje popularnih pjevača, pa onda i njihovo pomirenje i prosidbu – uživo, „smak svijeta“ (više) nije imao nikakve šanse.
Žurno to detektiraju društvene mreže i dnevne novine koje su prve prenijele tu priču o prijetnji iz svemira, i odlučuju „ubiti priču“. Otud, eto, i naslov Ne gledaj gore. Istina, ne može se kazati kako Hrvate (ma gdje bili!) više zanima to što je Petar Grašo umjesto višegodišnje ljubavi Daniele šansu dao (znatno) mlađoj glazbenici Hani, od činjenice da im (ponovno) korona radi o glavi, ali nije ni daleko od toga.
Srbin ili magarac?!
A u Bosni napaćenoj?! Taman kad su Amerikanci odrezali – dugo očekivane sankcije Dodikovu jatu – Australija, zapravo savezna država Victorija, nakon višesatne drame u zračnoj luci u Melbourneu prošle srijede, nije dopustila Novaku Đokoviću ulazak u državu, a onda i sudjelovanje na Australian openu, teniskom turniru koga je Srbin osvajao devet puta. Gotovo nitko na brdovitom Balkanu nije se (više) bavio usudom „boljeg dijela“ BiH. Štoviše, Đokovićev otac (eh, jedan je tata!) tražio je da cijela Srbija iziđe na prosvjede. Poziva da se bombardira Melbourne, makar dok su nastajali ovi redovi, nije (začudo!) bilo.
Bombardirao je, međutim, srbijanski (zapravo svesrpski) tisak. „Užasan tretman prema Srbinu!“, vrištalo je s naslovnica. Na što je reagirao srbijanski, preciznije vojvođanski, političar Nenad Čanak „Prema Srbinu! Pa nije užasan tretman zato što je Srbin, nego zato što magarac nije cijepljen“, napisao je na Twiteru uz screenshot jednog od naslova kojim nije bio zadovoljan.
I tko bi u takvu ozračju (još) pričao o tomu kako Mile od Laktaša i pripadajuća mu bratija neće moći u Ameriku? Važno je da se Đole nekako vrati iz te izdajničke Australije gdje su ga smjestili zajedno s migrantima u nekakav, javljaju agencije, raspadnuti motel! Uostalom, ErEs-om odjekuje: „Ali metar moga sela, Amerika cela…“ Što bi kazao slavuj iz Mrčajevaca Miroslav Ilić.
Sve u svemu, tko nije gledao Don’t Look Up, neka (više) ne čeka!
