Bošnjacima je uspjela još jedna izborna prijevara. Četvrti su, evo, put svojim glasovima izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Pa, ipak, po općoj, čak i bošnjačkoj, ocjeni HDZ, tj. HNS izborni je pobjednik.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Izborna je noć, dakako, posebna priča. U Bosni i Hercegovini gdje su, nakon prvih rezultata, manje-više, svi pobjednici – poglavito. A tek ono što slijedi, objavljivanje konačnih službenih rezultata te onda i pregovori oko formiranja vlasti koja, podsjetimo (bez primisli…), u Federaciji BiH nakon izbora 2018. nikad nije formirana. Što je ovoga puta, trenutačni je makar dojam, spriječio grom iz vedra neba – oglašavanje OHR-a baš u izbornoj noći kada su, više-manje, svi oni koji su to htjeli, glasovanjem već dali svoj obol „prazniku demokracije“. Biralo je, doduše, malo više od pola Bosne i Hercegovine… ali kako je, tako je. Nije prvi put da bh. građani radije „glasuju“ po društvenim mrežama.
HDZ – da se ne lažemo!
Bošnjački su mediji, osobito oni bliski Temeljnoj u Bošnjaka, pokazali nemalo nestrpljenje glede reagiranja na odluku Christiana Schmidta o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine i Ustava Federacije BiH. Smeta im gotovo isto onoliko koliko poraz Bakira Izetbegovića od Denisa Bećirovića to što stranke koje su podržavale i do izbornog trijumfa dovele toga (navodnog) ćafira, danima šute o odlukama visokog predstavnika.
Istodobno afirmiraju reakciju tandem predizbornih (ne)formalnih saveznika, rečenog poraženoga Alijina jedinca i Željka Komšića, koji se po četvrti put pod bošnjačkim pokroviteljstvom ušuljao u državni vrh. Pritom nije nevažno i kako je Izetbegović II. u izbornu nedjelju, negdje oko ponoći, kada je, dakle, već bilo jasno kako mu je Džaferović uzalud četiri godine čuvao babinu fotelju, prilično rezignirano procijedio: „Schmidtova odluka je definitivno ojačala poziciju HDZ-a.“ Već sljedećega jutra gotovo ga je citirao Ljiljan Zlatni: „Zapravo, pravi pobjednik ovih izbora je, da se ne lažemo, HDZ. Plus malo zacementiran ovom odlukom visokog predstavnika.“ Čime je, nehotice naravno, predložio stožernoj hrvatskoj stranci slogan za neke buduće izbore HDZ – da se (više) ne lažemo!
Uz to, inzistira se na minulome radu SDA, tvrdnjom kako je Nijemac nametnuo sve ono protiv čega je ta stranka bila svo vrijeme pregovora o izbornom zakonodavstvu. Biva, Bosnu i Hercegovinu od Schmidta i Hrvata brani još samo – Temeljna! I tu nije kraj. U strahu da bi Bakirovo jato, unatoč tomu što je, kako predsjednik reče u izbornoj noći, stranka postigla najveći uspjeh ikada, moglo prijeći u oporbu, nastavlja se po bošnjačkim medijima, ponajviše onima na pogon turskoga kapitala, strašenje – Hrvatima. Pozorno čitajući – kao signal izravno iz stožera Dragana Čovićeva… – tekst na portalu HMS-a, Faktor, primjerice, kao HDZ-ov imperativ Konakoviću, Nikšiću i Forti za formiranje vlasti (bez SDA), vide dva uvjeta. Prvi je, vele, u državnom Parlamentu podržati izmjene Izbornog zakona BiH prema presudi Ustavnog suda BiH u predmetu „Ljubić“, što znači osiguranje izbora legitimnih predstavnika konstitutivnih naroda u Federalnom domu naroda i Predsjedništvu BiH.
„Goražde“ je moralo pasti
Nije, jasno, riječ ni o kakvu otkriću budući da je mogućnost da, primjerice, „Fejzići“ iz Goražda kao Hrvati (i dalje) ulaze u entitetski Dom naroda, eliminirana Schmidtovom odlukom od 2. listopada. Baš, uostalom, kao i nastojanje Hrvatskog narodnog sabora da osigura zakonske preduvjete kako Bošnjaci ne bi (i) za četiri godine izmislili nekog novog Komšića – budući da ovaj ne može (ipak) tri puta zaredom stolovati u Titinoj 16. O čemu je, još u izbornoj noći, govorio predsjednik HDZ-a: „Mi smo i dalje u situaciji da u razmišljanju nekakve drugačije BiH, brojniji narod u FBiH može odvojiti 200-300 tisuća glasova i birati hrvatskog predstavnika u Predsjedništvo BiH. Mislim da su pogriješili, prije svega zbog budućnosti BiH.“
Ne bi, dakle, trebala biti dvojbena nakana HNS-a, koga inače sarajevski mediji perfidno svode samo na najveću hrvatsku stranku, ili (ironično) nazivaju udrugom građana, da se bori protiv dekonstituiranja, već to što Bošnjaci i dalje inzistiraju na partiji s obilježenim kartama. Kao pak drugi uvjet – kako je, eto, Faktor pročitao (Čovićev…) HMS – koji će HDZ postaviti pred Trojku je da HDZ predloži predsjedavajućeg Vijeća ministara, da dobije tri ministarska i tri doministarska mjesta te trećinu rukovodećih pozicija u državnim institucijama i agencijama. Sve je rečeno, međutim, predviđeno Zakonom o Vijeću ministara i, u nas, već glasovitoj rotaciji po kojoj je naprosto red na Hrvate da daju „premijera“.
Kadroviranje Izetbegovića II.
Konačno, tjedan dana prije izbora Izetbegović mlađi je kazao: „Hrvati imaju iskusne ljude. Nećemo mi birati premijera, ali ćemo inzistirati na tome da to bude kvalitetan, iskusan muškarac ili žena. Možda čak žena jer, recimo, Jelka Miličević je dosta dobro obnašala poziciju u federalnoj Vladi. Mislim da bi mogla nositi to na državnoj razini.“ Nije eto mogao esdeaovski lider suspregnuti bošnjačku navadu da (kronično) kadroviraju kod Hrvata. U ovome je kontekstu, međutim, znakovita poslijeizborna Komšićeva blic analiza. Navješćujući predstojeće pregovore o Izbornom zakonu, osobito pritom potencijalni gard HDZ-a, vjeruje kako si ta stranka neće dopustiti više nikad doći u situaciju kao nedavno s Izetbegovićem.
„…Kada ih je on, moram to kazati, nadigrao. Bez obzira na sve finese tih razgovora i pregovora i što je obećavano, neće više biti naivni u HDZ-u po tom pitanju“, tvrdi Bakirov politički intimus naglašavajući kako se kada je riječ i o Izetbegoviću i o stranci mu, zapravo radi o jednoj vrsti borbe za politički opstanak. Slijedom čega su, misli on, moguće sve varijante. I, jasno, na pitanje kamo će on i Demokratska fronta, tzv. hrvatski član troglavog državnog vrha prisegnuo je kako kurs mijenjati – neće! Mada…
„Ja se sigurno neću okrenuti HDZ-ovim zahtjevima. Ako to znači da ne idem u vlast, onda ne idem u vlast. S ovom pameću i u ovoj situaciji radije bih izabrao opoziciju.. Ali nemojte me držati za riječ, kažem s ovom pameću“, (malo) se ogradio budući (…) opozicijski lider. A i, također malo, podsjetio na Izetbegovića I.
Ljiljan na Alijinu putu
I Alija je, naime, pošteno priznao kako je tijekom (nekih) pregovora znao jedno misliti i govoriti prije, a drugo poslijepodne. No, Komšićevo eventualno predomišljanje nije od bogzna kakva značenja jer nema toga Hrvata – Čović prije svih! – koji bi s njim pregovarao o bilo čemu. Istodobno, neki su mediji nakon izbora pokucali i na vrata pomalo zaboravljenih asova, pa onda i na ona Zlatka Lagumdžije koji je prije 16 godina anonimnog općinskog načelnika prometnuo u (hrvatskog…) člana kolektivnog bh. rukovodstva i tako pokazao put svim bošnjačkim strankama kako prevariti izbornu volju najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda. Četiri puta – do sada!
Bivši lider SDP-a misli pak kako je Schmidt izmjenama Ustava FBiH stvorio preduvjete da se bez SDA i DF-a neće moći formirati vlast. „Ne mislim da je odluku donio kao podršku SDA, ali odluka ima za rezultat činjenicu da nećete moći izbaciti SDA i DF zajedno zbog povećana broja bošnjačkih mjesta u Domu naroda Federacije BiH“, detektirao je bivši šef bh. diplomacije u kojem bi smjeru mogli ići budući pregovori, apostrofirajući, baš kao i njegov bivši drug Željko, kako je HDZ uistinu pobijedio 2. listopada. Uz to je, međutim, i navijestio prijeteću nevolju:
„Ne znam na koji način će se popuniti broj Srba u Domu naroda jer ih nema 23 izabrana na razini županija. Ukoliko nema 23 izabrana Srbina u svih 10 županija, čak bi i Milorad Dodik mogao biti nezaobilazan faktor u FBiH. Jedina lista popunjena Srbima je u Županiji 10 – Livno.“
Nema više na časnu riječ
Pri čemu je simptomatično to kako bošnjačkim dužnosnicima, bivšim ili, svejedno, sadašnjim podjednako smetaju političari koji imaju potporu svoga naroda. Što istodobno daje legitimitet Čoviću kazati kako su ovo posljednji izbori u koje će Hrvati ući, a da nisu riješili sva ustavna pitanja kada je riječ o funkcioniranju BiH.
Početak (duge) poslijeizborne priče ne možemo – nema logike! – završiti bez Zorana Milanovića kojega su, inače, u sarajevskom Gradskom vijeću prošloga tjedna kanili proglasiti personom non grata pa se, ipak, onda privremeno predomislili. Nema, znamo otprije, hrvatski predsjednik visoko mišljenje o visokom predstavniku. Nije to ništa osobno, već je naprosto riječ o Milanovićevu odnosu prema toj instituciji. Slijedom čega nije, za razliku od Andreja Plenkovića, oduševljen niti njegovom izbornom odlukom pet do 12. Drži zato kako je HDZ prikupio zimnicu: orahe, fermentirano voće i kako će to trajati neko vrijeme. „U sljedeće četiri godine Zagreb će stati iza prava Hrvata kao konstitutivnog naroda, ili Hrvata tamo neće biti“, prognozira i tako potvrđuje kako je u biti na Čovićevoj liniji.
Sve u svemu, Bošnjacima je uspjela još jedna izborna prijevara. Četvrti su, evo, put svojim glasovima izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Pa, ipak, po općoj, čak i bošnjačkoj, ocjeni – HDZ, tj. HNS izborni je pobjednik. Kapital je to koji se ne smije uludo potrošiti.
Ne (samo) zbog Hrvata, nego, prije svega, zbog Bosne i Hercegovine.
