Subota, 13 kolovoza, 2022

GLAVOTOK // U mjestu žive samo mama, tata, sin i fratar, a ljeti na jednog domaćeg stigne šest autobusa turista dnevno

Pročitajte i ovo

U kampu pola stoljeća

– Točno 54 ljeta ljetuje moja obitelj u kampu Glavotok, još od 1968. godine! Moji su roditelji, mama Mimica i tata Stjepan, ovamo dolazili sa sestrom dok je to bio robinzonski turizam, tu gdje je danas šank restorana, nekad je bila pumpa za vodu, a kruh je tek tu i tamo dolazio automobilom do Glavotoka – prepričava Tihomir Vrančić, koji svako ljeto, sa suprugom Davorkom i klincima, ljeto provodi u ovom miru i tišini.

Sanjin Barbalić (46), jedan od vlasnika kampa, govori:

– Naši dragi Vrančići ljetuju svakog ljeta na 277! Čuvamo im mjesto desetljećima. Inače, zemljište na kojem je kamp, kupio je stric moje none Anton Milohnić, cijenjeni liječnik koji je radio u Beču, a tu je želio izgraditi, prije više od stoljeća, kliniku za dišne bolesti jer je mikroklima sjajna. I restoran, ovaj ovdje, u njegovoj je kući! – pokazuje Barbalić, koji je domaći, bodul, rekli bi sami, a živi tu u blizini, u Milohnićima.

– Prvi šator je u kampu postavljen četiri godine prije nego je obitelj Vrančić došla, te 1964. godine bio je jedan Zagrepčanin, a u šatoru do dva Francuza! Eto, i tada su nam stranci dolazili – govori Barbalić.

Prva žena kampa Milena Dunato-Dombaj (57) provodi nas kampom i govori:

– Ljeti u mjesto od četvero ljudi dođe i do 1300 turista, većina ovdje k nama u kamp, u dio koji njih četvero zovu “Punta lokve”. Prvi smo u zemlji postali eko-kamp, prvi smo imali i biljni pročišćivač otpadnih voda, još devedesetih, dok ni gradovi to nisu imali, a posljednjih godina, dok nam voda nije stigla, sami smo desalinizirali more, dnevno i 50.000 boca pitke vode punili od mora. To u zemlji, u turističkim objektima, nema nitko – objašnjava veselo gospođa Dunato-Dombaj.

U kampu je 36 mobilnih kućica, mala pekarnica, restoran Glavotok, Beach bar Punta lokve, piju se kokteli. Imaju i plažu za pse, ali i igralište za četveronožne goste s repom, a animatorice ovdje Nijemce, koji su većinom gosti, uče čak i hrvatski, pričaju im o glagoljici, baštini, Frankopanima… Za noć za dvoje, VIP parcela sa strujom stoji večeras 640 kuna.

Gore u mjestima Lindarići, Milohnići i Brzacu pričaju domaći o crkvi svetog Krševana.

– Navodno su se tamo na groblju ukopavali okomito! Bez lijesa. Zbog uštede prostora. To je priča koju slušamo generacijama, ali nitko nije išao provjeravati. Naš je susjed Ivan nekad radio dolje u kampu, a sad je jedan od najmlađih ribara, jutros je na parangal uhvatio osliće i molete, tamo između Belog i Grote, sad smo to i ručali. A štos je da je nekadašnji kuhar, danas ribar, doselio iz Zadra zbog – ljubavi. Tu mu je supruga, naša – prenose u Milohnićima.

Treba nas pronaći

Glavotok je čaroban. Mir, tišina, hladovina… Tu više ni ne treba. Po kruh se ide gore u Milohniće, u malu butigu, a za sve ostalo u Malinsku ili Krk. Ima otprilike dvadeset minuta vožnje. U Glavotoku zovu goste:

– Za nas, iako smo tu desetljećima, rijetki su i čuli. Tko nas nađe, taj se vraća. Ne ide nikamo dalje. Ali, treba nas pronaći…

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Najčitanije zadnjih 7 dana

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Posljednje objavljeno

Voz Sarajevo – Zagreb će putovati svega četiri dana

Željeznice Federacije BiH svakodnevno rade na razvijanju i otvaranju novih linija. Nakon višegodišnje stagnacije, otvorena je linija do mora,...
- Marketing -
- Marketing -
- Marketing -

Podcast UZOR

Pročitajte i ovo