Na Busovačkim stajama obilježena je 28. obljetnica stradanja pripadnika Humanitarnog konvoja života za Lašvansku dolinu.
Obilježavanje godišnjice stradanja organizirale su udruge proistekle iz Domovinskog rata općine Busovača, u suradnji s općinskim strukturama vlasti i župnim uredom.
Ratne 1993. pripadnici bošnjačke Armije BiH iz zasjede na mjestu Busovačke staje mučki su ubili 18, a teže ranili više od 20 pripadnika HVO-a i civila iz pratnje konvoja.
Konvoji samarice su planinskim vrletima po nepristupačnom terenu uz veliki rizik vršili opskrbu hranom, opremom i drugim materijalnim sredstvima za hrvatski narod i branitelje potpuno opkoljene Lašvanske doline.
Položeni su vijenci, i slavljena misa zadušnica za sve stradale branitelje, svetu misu predvodio je viteški župnik, fra Velimir Bavrka. U svojoj propovijedi kazao je kako bi svatko od prisutnih trebao probuditi svoje osjećaje. Osjećaj sjete i tuge za onima koji više nisu s nama prvi je..
“Bili su tako hrabri da se nisu bojali smrti, nego su kao mjerilo istinsku vrijednost tih ratnih godina imali i bili, nošeni su ljubavlju prema svome i svojima. Ljubav prema domovini, prema ugroženim životima svojih bližnjih, ljubav prema našim svetinjama bila je njihova pokretačka snaga.”
Kazao je kako je drugi osjećaj koji nas obuzima i koji naš pogled usmjerava prema nebu osjećaj sigurnosti, vjere i povjerenja. Pokojnika više nema, oni su svoj životni put završili, zauvijek su odložili svoje oružje, i vjerujemo da borave u vječnom miru. Taj mir ne može narušiti nikakva sila.
“Vjera u Boga Gospodara povijest i svakog ljudskog života, hrabri i naš životni korak, da ne malaksamo u bezneđu i neznanju, nego da se nadamo da oni uživaju vječni mir, i radost gledanja Božjeg lica. Oni su bili poput kako kaže Isus pšeničnog zrna, umrli su da bi se nešto rodilo. Nisu se bojali za veće ideale žrtvovati svoj život, da iz njihove žrtve nikne novi plod. A nikao je plod slobode!”
Naglasio je da je treći osjećaj koji nas posebno obuzima, osjećaj ponosa. Ponosa i obveze.
“Nisu iz mržnje naši branitelji rušili, nego branili da mržnja dokraja ne satre sve pred sobom. Stajali su na braniku da obrane ognjišta i živote svojih dragih. Svoj su obraz časno sačuvali kako bi svojoj djeci i novim generacijama bili ponos. Ne smijemo zaboraviti na svoje obveze, svaki pali život u Domovinskom ratu, upozorenje je nama svima… ”
Misno slavlje pjevanjem i sviranjem uveličala je prof. Irena Čavara.
Fotografije ustupio Robert Marić. (Zabranjeno preuzimanje, bez odobrenja autora.)
