U moru groznih i još gorih priča isplivala je jedna koja budi nadu kako nije sve baš toliko očajno.
Javila nam se mama S. i zamolila nas da joj pomognemo pronaći četiri žene koje su joj, kako kaže, u najgorem trenutku života pružile pomoć, utjehu i potporu, piše Slobodna Dalmacija.
A priča počinje u utorak, negdje oko 19.30 sati. Malenog su Nou, tek mu je godina i pet mjeseci, mama i tata odveli na hitni dječji prijem, jer je prvi put u svojem životiću dobio visoku tjelesnu temperaturu. Medicinari su ga pregledali, analiza krvi je pokazala kako ima virozu i poslali su ga s roditeljima kući, da mu mama snižava temperaturu. I tek tada počinje drama…
Od bolnice do Mertojaka nema niti dva kilometra, taman na raskrižju pored HEP-a mi je odjednom u naručju prestao disati! Tijelo mu se grčilo i okrenuo je očima – pripovjeda nam mama S., priznajući kako joj ta slika ne ide iz glave.
Suprug E. je zaustavio vozilo, mama, onako ni živa ni mrtva – u suzama gledala kako joj djetešce ne diše, ne znajući što da radi.
I tada se zaustavljaju vozila. Redom. Iz prvog izlaze mladići, odmah organiziraju promet oko njih. Iz drugog dotrčale tri žene. Jedna joj uzela dijete iz naručja, druga mobitel iz ruke. Nazvale Hitnu pomoć, masirale Noi prsa, tješile mamu i tatu. Zaustavilo se i treće vozilo, stranih registarskih oznaka, dotrčala još jedna žena. Noa i njegovo jato anđela na sred Poljičke cesta.
Tri žene su medicinske sestre, koje su se taman zajedno vraćale kući nakon odrađene smjene u bolnici, četvrta je medicinska sestra također, ali na godišnjem odmoru u Lijepoj našoj…
Kao da ih je Bog poslao – dodaje mama S.
Onako u šoku nije znala ništa.
Zagrlila me jedna od njih, tješila me kako će sve biti u redu, topla, draga žena – veli nam sa suzama, dok Noa iza njenih leđa skakuće kao da se baš ništa dogodilo nije.
Oni momci iz prvog auta su zaustavili kola hitne pomoći (triljska ekipa) koja su se vraćala sa zadatka, preko tri cestovne trake su trčali i zaustavljali vozila.
Sve je bilo ko u nekom filmu – priznaje S.
Odvezli ih “hitnjaci” u bolnicu, gdje su Noi dijagnosticirane febrilne konvulzije. Proveo je na odjelu eto četiri puna dana i potpuno zdrav, čio i veseo došao napokon doma.
Ako se žene iz ove moje priče prepoznaju – molila bih da se jave redakciji ([email protected]), imam duboku potrebu sresti ih opet, zahvaliti im. To u onoj magli nisam uspjela. Moj suprug i ja želimo se i ovako javno zahvaliti svim tim divnim ljudima koji su nam stali i pomogli – veli nam Noina mama, dodatno hvaleći ekipu na na dječjoj nefrologiji i na pedijatriji.
