Bosanskohercegovačka dizajnerica s nizozemskom adresom otkrila je za Story.hr kako je na nju, njezinu trudnoću i selidbu utjecala pandemija koronavirusa.
Patricia Boer iz Busovače, koja trenutno živi u Den Boschu glavno je kreativno lice regionalno popularnog modnog branda Cocopat. Patricia je s majkom i dvije mlađe sestre kao srednjoškolka osnovala COCOPAT – danas prepoznatljiv brend torbi. Ljubav ju je u jednom trenutku odvela u Nizozemsku, gdje živi s Beau Boem, stručnjakom za vino. Iako je do prije pandemija živjela na relaciji Nizozemska – BiH, koronavirus ju je zaustavio. U međuvremenu je zatrudnjela, a sada je sve bliže porođaju. Kako ovoj 28-godišnjakinji trenutno izgledaju dani i s kojim se sve izazovima susreće, ispričala je za Story.hr.
Kako funkcionira ondje život s obzirom na koronavirus? Što je zatvoreno, što ipak i dalje radi?
Život u Nizozemskoj je trenutno poprilično dosadan. Svi restorani i kafići su zatvoreni još od listopada prošle godine kad je drugi val virusa donio ogroman porast u broju zaraženih a država proglasila lockdown koji i dalje traje. Nisu radile ni trgovine, shopping centri, muzeji, škole ni sportski klubovi. Otvoreni su jedino supermarketi, drogerije, ljekarne i ostale esencijalne trgovine. Mnogi koji imaju tu mogućnost rade od kuće, škola je bila isključivo online.Od siječnja je na snagu stupio i policijski sat koji i dalje traje – počinje u 21 h a završava se u 4:30. Trenutne brojke nisu tako visoke, nestrpljivo čekamo svaku press konferenciju i nadamo se popuštanju mjera i vraćanju u ”normalan” život. Od prije par dana otvorene su sve ”neesencijalne” trgovine ali pod posebnim uvjetima; dućani primaju kupce po dogovorenim terminima – to znači da je potrebno online napraviti termin ukoliko želite nešto kupiti. U zavisnosti od trgovine, imate od minimalno 20 minuta pa do maksimalno 60 minuta vremena za shopping.
Kako izgleda Vaša svakodnevica?
Zadnjih par mjeseci je izuzetno turbulentno, uz to što sam u drugom stanju bili smo u procesu selidbe početkom veljače. I suprug i ja trenutno radimo od kuće, u pauzama od posla uvijek imamo nekog posla oko nove kuće. Zadnjih par dana sam smanjila tempo i trudim se što vise odmarati, uživati u zadnjim tjednima trudnoće, završiti knjige koje mi stoje na noćnom ormariću a planiramo i neki mini ”getaway” nas dvoje sami prije nego što nam stigne bebica.
Žao mi je što me ni mama ni sestre nisu uživo vidjele trudnu ni pratile kako raste trbuh, no nadamo se da ćemo uskoro sve nadoknaditi kad stigne beba jer ih očekujem u Nizozemskoj na proljeće
Koliko je na Vas osobno utjecao virus?
Suprug i ja smo oboje preboljeli virus još u listopadu prošle godine, srećom, s najblažim mogućim simptomima, nešto poput blage gripe. Pridržavamo se propisanih pravila i mjera te nosimo maske tamo gdje je obavezno. Oboje imamo širok krug prijatelja i rekla bih da nam najviše fale ta velika druženja i naravno putovanja. Ja sam inače jako često na relaciji Nizozemska – BiH, no zbog cijele situacije nisam vidjela obitelj više od pola godine što je najduži period do sad da se nismo vidjeli. Žao mi je što me ni mama ni sestre nisu uživo vidjele trudnu ni pratile kako raste trbuh, no nadamo se da ćemo uskoro sve nadoknaditi kad stigne beba jer ih očekujem u Nizozemskoj na proljeće. Hvala Bogu na tehnologiji i video pozivima.
Znamo da ste i u drugom stanju. Kako napreduje trudnoća? Je li sve u redu?
Tako je, sad već ulazim u deveti mjesec. Imam prekrasnu trudnoću, nosim dječaka. Poštedio me mučnina i ostalih tipičnih tegoba koje prate prvo tromjesečje. U početku sam osjećala konstantan umor i mnogo spavala, no od drugog tromjesečja sam opet ona ”stara” ja. Imam energije, trudim se zdravo hraniti (nemam nekih posebnih trudničkih prohtjeva) i idemo u duge šetnje ako nam vrijeme i obaveze dozvoljavaju. Pored fizičke pripreme, spremam se i mentalno za porođaj i dolazak bebe uz razne mindful knjige i podcaste, imam predivnog partnera koji je oko svega jednako uzbuđen kao i ja te podršku babica koje mi vode trudnoću. Beba odlično napreduje, no mama i tata se još nisu odlučili za ime. Imamo još par tjedana i nadamo se da ćemo odabrati ono koje će mu savršeno odgovarati.
Iako ste Vi u Nizozemskoj, Vaš posao djeluje najviše na ovim prostorima. Jeste li imali problema zbog 2020. godine?
Tako je, Cocopat je nas obiteljski biznis ručno rađenih torbica, proizvodnja je u BiH, a prodajna mjesta sirom BiH, Hrvatske i Srbije. Osim toga, u Nizozemskoj sam prošle godine otvorila Cocopat podružnicu, i uvezla veliki broj torbi koji odavde prodajemo online putem webshopa www.Cocopat.com i šaljemo u cijeli svijet. Kod nas je od početka naglasak najviše na online prodaji. U prvom valu smo imali manjih problema s transportom i kašnjenjima narudžbi što se veoma brzo riješilo i vratilo u normalu, a onda su jedno vrijeme bili zatvoreni i shopovi, no i oni su kasnije otvoreni. Interes za naše handmade torbice nikad nije jenjavao i sretni smo što sve naše klijentice imaju maksimalno razumijevanje i strpljenje, te podržavaju, vole i kupuju od malih, domaćih brendova kao što je Cocopat.
Uz cijeli ovaj kaos, hrabro ste krenuli u proces selidbe. Ide li u tom području sve kako treba?
Nakon više od dvije godine potrage, napokon smo krajem prošle godine kupili kuću, a ključeve dobili prvog veljače. Trižište nekretninama u Nizozemskoj je ludnica, cijene su vrtoglave a mjesečni najam stana i rata kredita za kuću trenutno dođu otprilike na isto – zato se mnogi, kao i mi, odlučuju za kupovinu umjesto najma. Srećom, kuća koju smo kupili je u poprilično dobrom stanju i nije bila potrebna velika renovacija. Posložili smo prioritete i odredili veće projekte koje smo odradili prije useljenja kao što su rušenje zidova i novi podovi. Ostale manje projekte radimo usput kako uhvatimo vremena, trenutno nam je najbitnije završiti sobicu za bebu na vrijeme. Proces renovacije redovno dijelim na svom Instagram profilu i reakcije su super, dosta djevojaka koje me prate su u istoj situaciji pa svakodnevno razmjenjujemo savjete i inspiraciju.
Koje su Vaše želje za 2021. godinu?
Iako mnogi kažu da je 2020 najgora godina ikad zbog virusa i njegovih posljedica, nama je bila super; saznali smo da očekujemo našu prvu bebicu i krajem godine nakon duge potrage napokon kupili kuću. Najveća želja za ovu godinu mi je da porođaj prođe ok i da bebica i ja budemo zdrave, kao i ostatak naše obitelji. Pored toga se naravno nadam da će se cijeli svijet polako vratiti u normalu, da ćemo se ponovno moći normalno družiti, putovati i grliti.
