Petar Ćorluka u svojim je Grudama podigao još jednu tvornicu – tvornicu deterženata, u Kreševu su Stanići prošlog tjedna otvorili tvornicu sokova Juicy. Investirali su u svoj kraj, u svoju zemlju, desetine milijuna maraka.
Violeta je već postala regionalni brend, tvrtka koja svoje higijenske proizvode izvozi i u mnoge zemlje Europe i svijeta i zapošljava oko 1000 ljudi. Stanići, pak imaju nekoliko svojih tvrtki u BiH i regiji.
Nisu Čorluka i Stanići jedini uspješni poduzetnici u BiH. Ima ih još, ali ne mnogo. Da ih je bogdom više. Iako malobrojni razbijaju stereotip kako je u BiH nemoguće uspjeti, kako ovdje nema života i kako mladima valja put Njemačke ili neke druge europske zemlje, „trbuhom za kruhom“.
Istina je kako postoji milijun loših stvari koje sputavaju poduzetništvo u BiH, ali ga čini se ništa više ne sputava od barijera u glavi „šta ću jadan, kako ću“ i recidiva socijalizma.
Ljudi su, naime, navikli, u bivšoj državi imati sigurno radno mjesto, sigurnu plaću u takozvanim društvenim poduzećima, političkim tvornicama, u planskom socijalističkom gospodarstvu, za čije proizvode nije trebala tržišna verifikacija. Kada su socijalistički mastodonti propali, i dalje su po inerciji odlazili na „posao“. Iako su sve rjeđe dobivali plaće, iako im zdravstveno i mirovinsko osiguranje nije uplaćivano bezrazložno su se nadali nečemu.
A onda očajni vjerovali da će štrajkovima, prosvjedima, pješačenjima prema Sarajevu, ili Hrvatskoj izazvati sažaljenje države. Istina, ponekad bi i prema nekima vlast i pokazivala samilost. Davala je država propalim firmama, nekima milijun, nekima deset, da se “uveže radni staž”, isplati po koja plaća, ali većina novca završavala je u džepovima kvazimenadžera i njihovih politički sponzora. Dugoročno, međutim, rupe bez dna nemoguće je začepiti.
No, mnogi još vjeruju kako firme čiji su dugovi višestruko veći od njihovog kapitala, s tehologijom iz prošlog stoljeća mogu uspjeti na liberaliziranom, globaliziranom tržištu.
Drugi, pak, misle kako im je država dužna davati plaće, jer su se oni borili za nju. Recidiv socijalizma još je prisutan u mnogim glavama. I što ga se prije riješimo prije ćemo se podići s dna.
Teško je, naravno, početi s nule, ali nije nemoguće. Ali, ako vas toliko dugo ne plaćaju, zašto ih ne tužite, a posao potražite negdje drugdje. A, ako već ne možete pronaći zaposlenje u pristojnoj firmi, koja će vas pristojno plaćati, zašto to što znate raditi, a svakog je Bog za nešto stvorio, ne uobličite u neki svoj mali biznis i ponudite tržištu. Što god da je. Sjetite se mudrosti koja kaže: „Gubitnici traže izgovore, uspješni ciljeve“ ili pak, one: „Ako hoću lako ću, ako neću kako ću.“ I ne treba sanjati kako će te u BiH zaraditi milijune, postati veliki poduzetnici, ali mali poduzetnici – to nije nemoguće. Ne zaboravite i BiH je, kakva- takva, ali kapitalistička zemlja. Socijalizam je davno propao. Davno prije nego što su postali ovo što jesu Ćorluka, Stanići i drugi uspješnici – nisu imali ništa osim ideje u glavi. Odatle sve polazi.
