Hrvatska reprezentacija nažalost se nije uspjela plasirati u četvrtfinale Svjetskog rukometnog prvenstva. Čak osam minuta i šest sekundi se čekalo na prvi hrvatski pogodak u nastavku, a dotad je sve već bilo gotovo.
Danci su prvih deset minuta drugog dijela napravili seriju 8:1 i tu je priči bio kraj. Zavšilo je njihovom pobjedom 38:26. Prvi je ispred mikrofona stao izbornik Lino Červar.
– Rekao sam uoči utakmice da su Danci favoriti, ipak su to svjetski prvaci. I naravno da bez stožernih igrača nismo mogli očekivati da ćemo se znati oduprijeti. U prvome poluvremenu smo se dobro držali, ali je ponestalo snage. Čestitao bih igračima, ali tako je kako je, Danska je u ovom trenutku jača.
– Ovo za mene nije neuspjeh, a danas mi je žao što sam prenaglio s izjavom. No, moja poruka je vrlo bitna, a kaže: Kad volimo nekoga tko nas voli, to nije nikakva zasluga. To grešnici rade. Mi bismo trebali voljeti čovjeka koji nas ne voli, koji nas želi poniziti. Koji uživa kada padamo. To su ljudi koji vole mrziti. Ali takvi su me u životu motivirali da budem bolji, da pomičem svoje granice. Bez milosrđa nam neće biti bolje. Milosrđe je vrlo bitno da naše društvo uspije na moralnom planu gdje smo deficitarni, ali i za našu djecu i budućnost – kazao je Červar i okrenuo se ponovno utakmici:
– Naša ekipa nije bila pripremljena za ovo natjecanje, nedostajali su nam stožerni igrači. Duvnjak je imao koronu, virus, temperaturu. Karačić je također neizliječen. Cindrića nije bilo, Stepančića nije bilo. Što ste očekivali da će ovaj mali iz Nexea biti taj koji će to riješiti? Mali Martinović je veliki talent, ali još nije spreman za veliku Dansku.
– Ja sam mislio da je na ovo Svjetsko bilo bolje ići s mlađim igračima, mnoge su reprezentacije to učinile. Prema tome, napravilo se što se napravilo, ali ne možemo odjedanput za nas reći da ne znamo. Treba za nas imati razumijevanja, treba se znati ponašati.
Igračima nemam što poručiti, ali imam Savezu i klubovima. Moramo pomoći našim klubovima. Ljudi nama žele zlato iz ljubavi, ali to je nerealno. Trebamo pomagati svoje klubove kako bismo izgradili neke nove heroje. Moramo više uložiti. Bez toga nam se crno piše. Zahvaljujem se svi ljubiteljima rukometa koji su nas toliko godina podržavali. Svima im se od srca zahvaljujem, volio bih da sam otišao uz bolji rezultat. Sada je vrijeme da se posvetim više obitelji, ali neću se ostaviti rukometa. Možda djelujem stariji, ali u glavi sam i dalje dobar- zaključio je Červar.
