Zbog nepostojanja bilateralnih sporazuma o dvojnome državljanstvu između BiH i zemalja u kojima danas žive, iseljenici su bili prisiljeni izabrati jednu od putovnica. Odlučivali su se za svoje nove domovine
Nakon što je proteklih godina više europskih država omogućilo posjedovanje dvojnoga državljanstva, Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine upućena je apelacija kojom su se odredbe postojećega Zakona o državljanstvu BiH pokušale proglasiti neustavnima i otvoriti put izradi novoga zakona prema kojem bi oko 100.000 osoba iz BiH moglo ponovno zatražiti prijam u matično državljanstvo kojeg se u međuvremenu odreklo.
Ustavni sud u petak je odbio apelaciju, što u praksi znači da najveći broj onih koji su ga se u proteklim godinama i desetljećima odrekli vjerojatno neće imati priliku ponovno steći bh. državljanstvo. Zbog nepostojanja bilateralnih sporazuma o dvojnome državljanstvu između BiH i zemalja u kojima danas žive, ti su ljudi bili prisiljeni odabrati putovnicu. Naravno, u pravilu su se odlučivali za svoje nove domovine prekidajući tako pravno, a nerijetko i suštinski, vezu s BiH.
Oni su samo dio od, procjenjuje se, oko dva milijuna osoba podrijetlom iz BiH koje danas žive izvan te zemlje. Po brojnosti dijaspore u odnosu na ukupnu populaciju, BiH je u samome europskom vrhu. Trend iseljavanja kontinuiran je, a odricanje od državljanstva BiH tek je jedan od pokazatelja da je u pitanju možda i trajni proces gubitka ljudi.
Iseljavanje iz BiH traje desetljećima, ali je posebno intenzivirano za vrijeme posljednjega rata i poraća. Odlazilo se zbog politike, sigurnosti, posla, školovanja, besperspektivnosti života u BiH. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013., u BiH živi 3,5 milijuna stanovnika. To je za oko 800.000 građana manje nego što je utvrđeno popisom iz 1991.. Međutim, i taj podatak iz 2013. mnogi smatraju nepouzdanim jer su u političkoj borbi za što većim vlastitim postotkom u ukupnoj populaciji na tom popisu brojke napuhavala sva tri naroda. Osim toga, u ovih 10 godina “curenje” stanovništva nastavljeno je pa neslužbene procjene govore da u BiH danas doista živi tek oko 2,5 milijuna ljudi.
Značajan broj onih koji su s druge strane granice još uvijek održava veze s domovinom. Vidi se to za blagdana i godišnjih odmora kada bh. ceste preplave vozila hrvatskih, njemačkih, austrijskih i registracijskih pločica drugih država. To iseljeništvo u BiH još vuku nostalgija, rodbinske veze, imovina, a one mlađe generacije i – radoznalost. Realno, međutim, malo tko od njih pomišlja na povratak. Posebno kada vide kako je današnja BiH politički, pravno, socijalno i ekonomski neuređena.
Zbog toga ni vijest da im neće biti omogućen povratak državljanstva BiH kod većine iseljenika neće izazvati neku reakciju. Baš kao što ni sama mogućnost zadržavanja ili ponovnog stjecanja državljanstva BiH neće puno značiti za samu demografsku sliku te zemlje. S jedne strane, bila bi to možda simbolična poruka dijaspori, koja je, baš kao i ostatak populacije u domovini, snažno nacionalno podijeljena. Kao takva, ona je i u ovom slučaju predmet kalkulacija s dubokom političkom pozadinom. I to ne prvi put.
“Prebrojavanje” je u BiH dio stalne političke borbe. Kada se jednog dana postigne dogovor o datumu održavanja novoga popisa stanovništva, glavno će pitanje opet biti koliko je Hrvata, Bošnjaka i Srba u BiH i kako bi to trebalo utjecati na njihova kolektivna prava, udio u vlasti, a time i ulogu u upravljanju državom. Ma kolika bila svakodnevna nebriga države i njezinih institucija za iseljeništvo, ono u političko-nacionalnoj borbi za moć unutar BiH dobiva na značaju samo u vrijeme popisa i izbora.
Zato je i priča o pokušajima olakšavanja ponovnoga stjecanja državljanstva BiH vjerojatno više stvar politikantstva, a manje iskrene želje da se održi veza domovine sa svojim iseljeništvom. Da je Ustavni sud BiH osporio postojeći Zakon o državljanstvu i otvorio vrata izradi novoga koji bi liberalizirao proces ponovnoga stjecanja državljanstva za one koji su ga se odrekli, to bi samo otvorilo prostor za nove političke manipulacije u BiH. Stvar je jasnija ako se zna da je uglavnom riječ o bošnjačkoj populaciji koja živi u Danskoj, Norveškoj, Češkoj, Luksemburgu, ali i Njemačkoj koja bi, prema najavama, uskoro trebala dopustiti posjedovanje dvojnoga državljanstva. Najveći broj Hrvata i Srba podrijetlom iz BiH živi u RH i Srbiji te zbog propisa u tim zemljama oni se nikada nisu ni morali odricati državljanstva BiH. Dakle, inicijativa o liberalizaciji povratka u državljanstvo BiH “ciljala” je ponajviše na bošnjačku dijasporu i kao takva je, prvenstveno, politički motivirana.
Stvarna briga za bh. dijasporu, i to iz sva tri naroda, pokazat će se kada institucije te zemlje, u kojima sjede legitimni predstavnici svih građana i triju konstitutivnih naroda, donesu zajedničku strategiju i politiku prema ovom dijelu “izgubljene” populacije. Do tada, oni će popravljati demografsku sliku nekih tuđih država.
